Petogodišnji dječak koji je preminuo od toplotnog udara nakon što je više od sedam sati bio zaključan u vozilu. Dijete koje su vatrogasci izvukli iz vrućeg automobila u zadnji čas. U Americi je čak 1000 djece na taj način umrlo od 1990-ih. Kako se može dogoditi da roditelji zaborave dijete u autu? Stručnjaci kažu da takve tragedije nisu rijetkost jer se neke stvari rade iz navike. To su priznanja roditelja čija su djeca tragično preminula.
Tog dana, prije 15 godina, Lynn Balfour iz američke savezne države Virginije trebala je odvesti dijete u vrtić prije odlaska na posao. Stavila je dijete u autosjedalicu i krenula.
Na dan kad mi je sin umro, bila sam jako umorna cijeli tjedan jer je bio prehlađen. Nije dobro spavao, pa ni ja nisam spavala. Bilo mu je devet mjeseci. Obično ga je moj suprug vodio u vrtić, ali je vlasnik promijenio mjesto vrtića i tada sam dobila zadatak da ga odvezem. Ta se promjena dogodila tjedan i pol prije njegove smrti, započela je svoju priču Balfour.
Nekoliko puta se zaustavljala na putu do vrtića, kaže, a nekoliko puta je dobivala i pozive. “Nazvao me član obitelji. Tog jutra imala sam još jedan poziv, hitan, zbog posla. Nešto vezano uz rezervaciju avionskih karata. Usredotočila sam se na nešto što moram učiniti kad sam došla u firmu”, nastavila je.
Bila je uvjerena da je dijete vodila u vrtić i išla raditi. “Odgajateljica je pretpostavila da se moj sin nije pojavio jer je mislila da je samnom, znala je da je prehlađen. Kasnije je pokušala nazvati, ali imala je novi mobitel, tako da nije spremila naše brojeve. Tako da me nazvala na privatni broj, a ne na poslovni broj mog supruga”, objašnjava Lynn Balfour.
Na poslu je, kaže, privatni telefon ostavila po strani. Kad su ju dobili, bilo je prekasno. Njezin sin Bryce umro je u automobilu od toplotnog udara. Dijete ostavljeno u automobilu na visokoj temperaturi može vrlo brzo umrijeti.
Stručnjaci kažu da je samo deset minuta dovoljno da se u takvim vremenskim uvjetima dogodi teška zdravstvena posljedica, pa čak i fatalan ishod.
Isti slučaj zabilježen je prije mnogo godina na Cipru. Otac je petogodišnjeg sina želio odvesti u vrtić. Usput ga je netko nazvao s posla i rekao mu da mora hitno doći. Otišao je i zaboravio ostaviti dijete u vrtiću. Ostavio ga je u parkiranom automobilu. Kad je majci javljeno da dijete nije došlo u vrtić, već je preminulo, prenosi Dnevnik.hr.
Roditelji jednostavno ne vjeruju da im se to može dogoditi. I ja sam bila jedna od njih, objašnjava Balfour. Kad joj je dijete umrlo, mislila je da je užasna osoba. “Mislila sam da sam grozna majka i mislila sam da ne zaslužujem imati više djece”, rekla je.
Prije deset godina zaboravio sam na svog unuka u autu. Beba je imala samo nekoliko mjeseci i bila je straga, na sjedalu, a ja sam se prvi put vozio sa suprugom. Kad smo stigli, izašao sam van i dok sam izlazio, supruga me pitala jesam li što zaboravio? Nisam znao o čemu govori. Rekla je – beba je u autu. A onda sam shvatio da bih, ako bih bio sam, postao dio statistike, rekao je David Diamond.
Diamond je stručnjak za pamćenje s lošim pamćenjem i profesor molekularne fiziologije. Također je istraživao zašto roditelji zaboravljaju djecu u automobilima. Došao je do zaključka da oni roditelji i skrbnici koji prije nisu zlostavljali, zanemarivali, koristili droge ili imali organsku disfunkciju mozga, svoju djecu mogu nesvjesno i nenamjerno napustiti. “Mogu garantirati da otac nije svaki dan vozio dijete od kuće do vrtića, a zatim otišao na posao. Nešto se drugo dogodilo tog dana”, rekao je.
U mozgu zapravo postoji rat između perspektive pamćenja i navike. Buduće sjećanje odgovorno je za pamćenje onoga što moramo učiniti u bliskoj budućnosti, a navika je redovito ljudsko ponašanje. Kako izgleda taj rat?
Kad planirate negdje skočiti prije povratka kući, na primjer u trgovinu, ili morate negdje potražiti nešto važnije, zbog lijekova. Na početku vožnje imate plan. Recite si – želim ići u trgovinu, a zatim ću nastaviti kući. I upotrijebite dio mozga koji se brine za svjesno, činjenično pamćenje. To se naziva hipokampus u frontalnom režnju. Napravite plan i hipokampus pohranjuje te podatke. Imate potpuno odvojen, drugi sustav koji vas od kuće može dovesti tisuću puta. I taj sustav navika postaje aktivan. Kad se aktivira, može potisnuti vaš svjesni memorijski sustav, objašnjava.
I jednostavno navika prevladava nad planom. “Možete provesti cijeli dan gledajući djetetovu sliku, razgovarajući o svom djetetu, a često će vam ljudi reći da sada moraju ići u vrtić za dijete. Jer stvorili su lažno sjećanje koje zapravo postiže njihov cilj. I to je užasna stvar. “Kad dođu do automobila i saznaju da je njihovo dijete provelo dan u autu i umrlo”, kaže Diamond.
Lynn Balfour optužena je za ubojstvo. I svjedočenje Davida Diamonda o tome što se događa u mozgu tijekom takvih nesreća pomoglo joj je da bude oslobođena krivice.
“Porota se složila sa mnom i mojim odvjetnicima da je to bila nesreća, tragična nesreća. Nisam bio
la u zatvoru, ali stvarnost je da to zapravo nije istina. Šetam svaki dan i u zatvoru sam jer mi nedostaje moj sin”, kaže Lynn Balfour.
Profesionalni vojnik iz Knina, otac djeteta (5) koje je umrlo u automobilu, pušten je nakon ispitivanja. Protiv njega je podnesena kaznena prijava.
Već je bio sličan slučaj u Hrvatskoj u Rovinju u srpnju 2019. godine, kada je otac ostavio četverogodišnju kćer u autu. Nije ju želio probuditi i otišao je u frizerski salon. Djevojčica je umrla od dehidracije i toplotnog udara. Podnesena je kaznena prijava protiv oca. Županijsko državno tužiteljstvo donijelo je rješenje o prekidu istrage. Kakva god kazna bila propisana zakonom, stvarna kazna za roditelja je gubitak djeteta. Svjesnost da je vlastitim djetetom greškom odveo u smrt.
Lynn Balfour sa suprugom je nakon tragedije otišla na psihoterapiju. “Od prvog dana rekla sam mu da mi je žao i da se nadam da će mi oprostiti. Suprug je ostao sa mnom”, rekla je.
Prije nekoliko dana zagrebački su vatrogasci na Facebooku objavili upozorenje – “ne ostavljajte djecu i životinje u autu” i pričvrstili tablicu sa stopom povećanja unutarnje temperature, a ona može porasti do izuzetno visokih vrijednosti za 10 minute – 46 stupnjeva, na primjer, ako je izvan 30 stupnjeva.
Uz razne trikove poput poruka s prednjeg dijela vozila koje podsjećaju da je dijete u automobilu ili igračaka na sjedalu pored vozača, postoje i razni drugi podsjetnici poput senzora u automobilima. Sve to može spriječiti tragedije, piše Blic.
U Izraelu je toliko djece umrlo jer su ostala u automobilu, pa su promijenili zakon da vrtići moraju obavijestiti roditelje ako dijete ne dođe u vrtić. U Italiji sada žele uvesti pravilo da svaki novi automobil mora imati dječji alarm. Ne znam za zakone u Hrvatskoj, ali nadam se da će se zakon promijeniti i u vašoj zemlji i da će biti uvedeni alarmi za djecu, rekao je Diamond.
Priča o Lynn Bafour dio je teksta Washington Posta koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Nakon smrti sina u automobilu, Lynn je rodila još djece. Odgojila ih je. Ali ono koje je napustilo ovaj svijet zbog njene pogreške, nikada neće moći zaboraviti.
Za nekoliko dana napunio bi 15 godina i to je vrlo teško, ne prestaje boljeti. To je poput hladne deke kojom ste omotani i ne možete se riješiti, rekla je.
A ocu koji je dijete zaboravil u autu u Kninu poručila je: Živi iz dana u dan. Ti si dobar otac! Nažalost, nikada nećete zaboraviti što se dogodilo. Ali, molim vas, znajte da niste sami. Vi ste u grupi roditelja koji su prošli sve što sada proživljavate. Biti će bolje! Uvijek se sjetite svog djeteta razgovarajući i brinući se o tome što se svakome može dogoditi.
Neki ga mogu nazvati sindromom napuštenog djeteta, iako stručnjaci to ne preporučuju, mogu ga nazvati fatalnom distrakcijom, gubitkom svijesti o djetetu, bitkom jednog sjećanja nad drugim … Neki mogu završiti u zatvoru ili biti pušteni. Ali ni definicije ni kazne koje je propisala država zapravo neće učiniti da duboka bol nestane. Svijest da je vlastito dijete greškom odveo u smrt nešto je što si roditelj teško može oprostiti. Odnosno – gotovo nemoguće je zaboraviti.
