U većini slučajeva, prazne ležaljke na plaži ne bi trebale smetati kupačima ako su postavljene na mjestima koja ne ometaju prolaz ili pristup moru. Međutim, ako su ležaljke postavljene na način da otežavaju ili blokiraju pristup plaži ili moru, mogu stvarati nelagodu ili probleme drugim kupačima. Važno je uzeti u obzir da su takva pravila često definirana u ugovoru o koncesijkom odobrenju.
Sukob javnog i privatnog interesa
Pitanje ležaljki na jadranskim plažama nije novost. Zadnjih par godina domaći su mediji često pisali o primjerima uzurpiranja pomorskog dobra na štetu kupača koji godinama koriste istu plažu. Poduzetnici odnosno koncesionari su često takve poteze opravdavali koncesijskim pravima i jednostavnom ekonomskom računicom, tj. “Ako ne rezerviramo mjesta za ležaljke, kako ćemo osloboditi mjesta na plaži tijekom dana?”. Važno je napomenuti da u ovom slučaju poduzetnici imaju legitimno pravo štititi svoje interese. Na kraju krajeva, odluku o davanju koncesijskih odobrenja nije donio poduzetnik, već lokalna samouprava. Tu dolazimo do često loših i neracionalnih rješenja koji na kraju štete krajnijim korisnicima i rezultiraju u nepotrebne sukobe.
Tko je u pravu – koncesionar ili kupači?
Primjer takvog sukoba je plaža Sablićevo, za koju je ovih dana pokrenuta zanimljiva diskusija na društvenim mrežama. Naime, nekolicina naših sugrađana je primijetila da ležaljke na plaži Sablićevo nisu uvijek korištene u potpunom kapacitetu tijekom cijelog dana. To stvara negodovanje kod pojedinih kupača jer s razlogom komentiraju – ako nitko ne koristi ležaljku, zašto smeta ostalim kupačima na plaži? Spremite ju je sa strane dok ne dođe zainteresiran korisnik.
U teoriji sve je definirano zakonom, u praksi vlada često – improvizacija
Ove godine je Vlada RH objavila u Narodnim novinama posebnu Uredbu koja se bavi tim pitanjem. Posebno je zanimljiv članak 6., stavka 2 te uredbe, citiramo:
“(3) Dozvolom na pomorskom dobru iz stavka 2. ovoga članka mora se odrediti vrsta i broj sredstava kojima se djelatnost smije obavljati te točno označen otvoreni prostor za smještaj plažne opreme na kojem oprema mora biti postavljena kada nije iznajmljena krajnjem korisniku.”
Primjeri iz prakse često pokazuju da koncesionari potpuno ignoriraju propise i zakone, često uz prešutno odobrenje lokalnih vlasti. Prošle godine je na plaži u Baškoj Vodi došlo do sukoba između koncesionara i jednog gosta zbog postavljanja ležaljki. Jedan od mnogobrojnih koncesionara postavio je ležaljku preko ručnika gosta, što je dovelo do toga da gost baci ležaljku u more i pozove komunalno redarstvo.
Uzurpiranje plaže pod zaštitom lokalnih vlasti
Baška Voda je poznata po velikom broju koncesijskih odobrenja za postavljanje ležaljki i suncobrana. Međutim, često se ova odobrenja ne poštuju u skladu s propisima. Prema pravilima, koncesionari smiju postavljati ležaljke tek nakon što ih netko zatraži, a ne unaprijed po cijeloj plaži. Vlasnici koncesijskih odobrenja često zakrče cijelu plažu ležaljkama, što je protivno propisima. Oni bi trebali držati ležaljke na hrpi i postaviti ih tek nakon što ih potrošač zatraži i plati. Ostatak plaže mora biti dostupan za korištenje gostima koji ne žele iznajmiti ležaljke.
Kako je Jutarnji list već ranije pisao, među vlasnicima koncesijskih odobrenja ima mnogo članova obitelji i prijatelja općinskog načelnika Joška Roščića, što je izazvalo negodovanje i prozivanja u javnosti. Ovaj problem ukazuje na moguće sukobe interesa i favoriziranje određenih pojedinaca pri dodjeli koncesijskih odobrenja.
