Nakon velikog uspjeha i osvajanja prvenstva Južne Azije, izbornik Indije, Igor Štimac (55), dane odmora provodi u obiteljskom krugu u Kleku, prekrasnom mjestašcu na hrvatskom jugu. Štimac je bio jedan od naših najboljih srednjih braniča, nezamjenjivi član udarne postave 90-ih godina, osvajač bronce na SP u Francuskoj. Sportske novosti upitale su ga stoga je li Dinamo postavio realnu cijenu od 30 milijuna eura za Josipa Šutala, novu stopersku zvijezdu na europskom nogometnom nebu?
– Smatram da je u ovome trenutku realna Šutalova cijena 50 milijuna eura! Pa iako je Dinamo povisio cijenu u odnosu na pristigle ponude, to je još uvijek ispod kriterija. Da je u Maksimiru još uvijek Zdravko Mamić, uvjeren sam da se ne bi ni sjelo za pregovarački stol ispod početne svote od 50 milijuna eura – smatra Štimac i pojašnjava:
– Sad su, naime, nove okolnosti na nogometnom tržištu. Hrvatska ima najskupljeg svjetskog srednjeg braniča, cijena Joška Gvardiola otišla je u nebo. Gvardiol je već sad, iako ima samo 21 godinu, potvrđena i definirana klasa i njegov primjer mora biti vodilja svim hrvatskim klubovima, koji imaju kvalitetne igrače, da ne smiju igrače prodavati ispod cijene, bila bi to degradacija. Šutalo je jedan od najtraženijih stopera ovoga ljeta i Dinamo se mora mudro postaviti u pregovorima. Pa ne može Šutalo, kao kvalitetan Gvardiolov partner u reprezentaciji, ići toliko ispod Gvardiolove cijene! Da sam ja na mjestu Dinamove uprave, ispod 50 milijuna eura ne bih uopće ni s kim razgovarao, to bi bila početna cijena, koja bi mogla u pregovorima samo rasti. Ma, slušajte, nek’ Šutalo odigra još pet dobrih utakmica za Hrvatsku, cijena mu mora biti barem 80 milijuna eura! Hrvatska ne smije spuštati ljestvicu, pa vidite što se sve događa na nogometnom tržištu, kakav se to novac vrti…
Koje su Šutalove najveće vrline?
– Ima ih mnogo. Samopouzdanje s loptom u nogama, dobra pozicijska igra i čitanje igre, besprijekoran duel, dobar skok… Mora još nadograditi neke potankosti, primjerice, izlazak s loptom prema naprijed. Kad iz zadnje linije treba probijati zgusnuto postavljenog suparnika, onda srednji braniči moraju preuzeti odgovornost. A baš to daje Gvardiolu ekstra cijenu, uz brzinu, tehniku i sve ostale obrambene kvalitete.
Možete li pojasniti taj hrvatski fenomen odličnih srednjih braniča? Gledajući, naime, samo od uspostave državne neovisnosti, Hrvatska je, uz vas, imala niz odličnih, svjetski vrijednih stopera! Primjerice, Bilić, Šimić, Robert Kovač, Šimunić, Ćorluka, Lovren, Vida, Gvardiol… U čemu je tajna uspješnih srednjih braniča?
– Tajna je svakako vezana uz ovo dinaroidno podneblje. Svaki od spomenutih igrača ima izraženu osobnost i čvrst karakter, a igrajući za nacionalnu vrstu svi smo mi iskazali i visok stupanj domoljublja. Velike zasluge svakako pripadaju stručnjacima koji su radili s nama od malih nogu, a u svima je nama bio izražen taj pobjednički, šampionski gen. I ta jaka osobnost svakako je jedna od najvećih vrlina svih spomenutih igrača. Dakle, spremnost za preuzimanje odgovornosti u najkritičnijim trenucima odlika je sportaša s ovoga podneblja, naši se igrači ne skrivaju kad je “gusto” i teško, nego će istupiti naprijed i preuzeti odgovornost. A to stvara razliku…
Baš je ta karakteristika krucijalna za poziciju srednjega braniča, iznimno važnu u nogometu…
– Točno. Uz sve ono što se može naučiti u nogometnim školama, na kraju prevagu ipak donosi osobnost. Do 14. godine, naime, u omladinskoj se školu moraju “magistrirati i doktorirati” tehničke sposobnosti. U sljedećih šest-sedam godina do maksimuma se, nadalje, razvijaju funkcionalne sposobnosti. A u tom cijelom razdoblju “točku na i” stavljaju osobnost i karakter, način na koji mladi čovjek prolazi kroz sve teškoće i probleme u tom procesu stvaranja igrača i na kraju prolaze samo mentalno čvrsti i jaki nogometaši. Nedavno je jedan od najvećih svjetskih trenera, Arsene Wenger, ponudio zanimljiv podatak baziran na dugogodišnjim analizama. Na temelju tog istraživanja nogometnog razvoja igrača u vrhunskim klupskim omladinskim školama u dobi od 17. do 21. godine pokazalo se da čak 75 posto nogometaša, a koji su sa 17 godina bili na samome vrhu, u svojoj 21. godini života više uopće ne igraju nogomet! To je nevjerojatan podatak koji jasno govori kako je težak put do uspjeha. Oni koji uspiju, dakle, pravi su karakteri, bili su spremni čvrsto prolaziti kroz napore, trpjeti bol i odricanja kad je bilo najteže. I posve je logično da će onda, tako mentalno jaki igrači, napraviti fenomenalne karijere.
Kakvu prvenstvenu utrku očekujete u HNL-u?
– Ne vidim da će se nešto bitnije promijeniti u odnosu na prethodne godine. Možemo očekivati silniji Osijek i znatno stabilniju Rijeku s trenerom Jakirovićem. Ukoliko se Hajduk ne pojača s barem trojicom igrača ovoga ljeta, Rijeka i Osijek mogli bi ga itekako ugroziti. U vašim je novinama prije nekoliko dana napravljena odlična analiza i usporedba Dinamova i Hajdukova igračkog kadra, na temelju te objektivne procjene vidi se koliko je Dinamova svlačionica bogatija pojedinačnom kvalitetom. Dakle, ovakav Hajduk ima premalo klase da bi ugrozio ovakav Dinamo, koji se, usput, još nije adekvatno pojačao – govori Štimac
Dodaje potom sljedeće…
– E sad, pitanje je samo kako Hajduk može pojačati ovu momčad, a da ne srlja i ne “zagazi u živo blato”? Osobno bih radio drukčije u ovoj situaciji. Gledajte, čekate li nešto 18 godina, taj naslov prvaka, onda vam je svejedno hoćete li čekati još godinu-dvije ili tri! Pa bih onda, umjesto dovođenja sedmorice-osmorice skupih igrača, koji djeluju “podebljano” i upitno je koliko mogu izdržati kontinuirano igranje, radije forsirao šestoricu-sedmoricu nadarenih mladića iz juniorske generacije, kupio bih još dvojicu-trojicu vrhunskih igrača, koji bi davali tonus uz Livaju i “gurao” bih s njima, tada bi se ti mladi i nadareni igrači pravilno razvijali. Jer, Hajduk bez igrača koji će osjećati dres toga kluba i svu vruću dalmatinsku emociju jednostavno nije pravi Hajduk i neće osvojiti naslov prvaka! Premalo su Leko i Livaja za velike stvari – – smatra Štimac.
Cijeli intervju pročitajte na linku.
