Sve manje pišemo rukom. Digitalizacija je svakako donijela koristi. Ali što se događa s našim mozgom kada prestanemo koristiti olovku i papir?
Plemenita i romantična navika se, nažalost, gotovo u potpunosti izgubila. Razgovarajmo o činu pisanja rukom, tako važnom za evoluciju čovjeka. Ali to činimo sve rjeđe. A možda to više uopće i ne radimo. Ali što se događa s našim mozgom kada prestanemo pisati rukom?
Posljedice su prilično ozbiljne. A to bi trebali znati i pedagozi i oni koji upravljaju školstvom, s obzirom na to da se sve češće, čak i u školskim učionicama nauštrb čina pisanja koriste elektronički uređaji.
Raširena uporaba tehnologije i računala za pisanje i učenje promijenila je način na koji se odnosimo prema procesu pisanja i učenja. Dok su praktičnost i učinkovitost digitalnih alata neupitne, stvarnost je da rukopis ima značajne prednosti u učenju. Jednostavno rečeno, kognitivni rizici za našu djecu mogu biti vrlo ozbiljni. Mnogi od njih, naime, danas teško drže kemijsku ili olovku u ruci. Idemo prema sve digitalnijem svijetu, ali danas ćemo otkriti rizike kojima se izlažemo jer smo se odrekli olovke i papira.
Što se događa s našim mozgom kada prestanemo pisati rukom?
Ovdje je, dakle, važnost taktilnog iskustva i fizičkog odnosa s olovkom i papirom o kojem smo prije govorili. I nije riječ (samo) o romantici, već i o potrebi da se omogući dublje i učinkovitije razumijevanje informacija, posebice za mlađe. Stručnjaci također kažu da je rukopis vrlo koristan za pamćenje. Fizička radnja ispisivanja slova olovkom uključuje koordinaciju pokreta ruke i prstiju, što može pomoći u jačanju veze između čina pisanja i pamćenja. Uostalom, razmišljajući o našoj školskoj ili sveučilišnoj karijeri, tko od nas nije učio vadeći bilješke umjesto da samo usmeno ponavljamo: sve to povećava sposobnost pamćenja informacija.
Ali u frenetičnom i stresnom društvu poput ovog u kojem živimo, pisanje rukom smatra se presporo i prezamorno u usporedbi s tipkanjem po tipkovnici. Ali sporost potiče veće promišljanje o riječima i mislima, koji su temeljni za ljudski i kulturni razvoj osobe. Nadalje, pisanje na papiru je čin koji je povezaniji s kreativnošću, a također je lakše unositi izmjene, dodavati bilješke, šarati i, u konačnici, strukturirati ideje i misli na puno koherentniji način.
Pisanje na papiru također je korisna vježba za održavanje i poboljšanje naših kognitivnih i mentalnih sposobnosti u razdoblju starenja. Ukratko, možda plaćamo prilično visoku cijenu što smo se odrekli olovke i papira. A možda će cijena biti još veća kada onaj tko je danas dijete ili tinejdžer bez papira i olovke, sutra bude pripadnik vladajuće klase. Možda neprimjeren.
