Osim krajnje jezične raznolikosti, svi jezici svijeta dijele osnovne pojmove koji označavaju konkretan koncept: prostornost
Vjeruje se da trenutno na svijetu postoji više od 7000 jezika s različitim podrijetlom, poviješću, kulturnim utjecajima, komunikacijskim modelima i izgovorom.
Ipak, u ovoj toliko širokoj raznolikosti da ju je gotovo nemoguće zamisliti, postoje točke konvergencije koje ujedinjuju sve verbalne komunikacijske sustave na planetu – kao što je pokazala ova studija koju su nedavno objavili istraživači s jednog engleskog sveučilišta.
Istraživanje
Cilj engleskih istraživača bio je shvatiti jesu li takozvani “prostorni pokazatelji” – to jest, one riječi, pridjevi i prilozi, koji se koriste za označavanje predmeta i ljudi koji su blizu ili daleko od govornika – prisutni u svim jezicima .
Kako bi to potvrdili, istraživači su regrutirali gotovo 1000 izvornih govornika 29 jezika iz različitih jezičnih obitelji – uključujući engleski, talijanski, norveški, telugu, vijetnamski i dr.
Svim sudionicima istraživanja znanstvenici su pokazali slike niza predmeta različitih boja i oblika: u svim slučajevima radilo se o predmetima koje su govornici jasno definirali određenim pojmovima. Zatim su zamolili sudionike da imenuju svaki predmet na svom jeziku.
U drugom dijelu studije slike su pomaknute na različite udaljenosti:
-unutar dosega sudionika;
-izvan dosega sudionika, ali unutar dosega istraživača pred njima;
-izvan dosega obiju strana.
Sa svakim premještanjem slike, od govornika se tražilo da je opiše na svom jeziku koristeći njenu boju, naziv i, iznad svega, prostorni pokazatelj – na primjer „ovaj žuti trokut“.
Eksperiment je ponovljen nekoliko puta za sve govornike različitih jezika. Kada su podaci prikupljeni i statistički obrađeni, rezultat je bio jasan.
U svjetskim jezicima, riječi koje se koriste za “ovo” i “ono” uvelike se razlikuju u pisanju i izgovoru, ali njihovo pojmovno značenje uvijek ostaje isto.
„Otkrili smo da u svim jezicima koje smo testirali postoji riječ za predmete koji su na dohvat govornika, kao što je ‘this’ na engleskom, i riječ za predmete koji su izvan dohvata, ‘that’,” rekao je profesor Kenny, Coventry, autor studije. Ova razlika može objasniti rano evolucijsko podrijetlo pokazatelja kao jezičnih oblika.
Drugim riječima, izvan jezika koji se koristi za komunikaciju, postoji konceptualna dinamika koja je specifična za ljudska bića i na koju kulturno nasljeđe ne utječe.
