Jugoslavenski komunistički revolucionar, političar i doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josip Broz Tito rođen je 7. svibnja 1892. godine u Kumrovcu, gdje je završio četverogodišnju školu. On je bio sedmi od petnaestoro djece. Otac mu je bio težak Franjo Broz, a majka Marija te su vodili težak život. Kasnije je postao slavni komandant čiji su partizani vodili nebrojene bitke s moćnijim protivnikom. Malo je, međutim poznato kako je Josip Broz dobio nadimak Tito. U partijskim dokumentima, prije odlaska na robiju Broz je upotrebljavao presudnime ‘Georgijević’ i ‘Zagorac.’ Kako piše u knjizi ‘Tito’, koju su napisali Ivo i Slavko Goldstein, koju u nastavku citiramo, “pseudonimi su zbog konspiracije bili obavezni i uvriježilo se pravilo da rukovodeći kadrovi ilegale imaju barem po dva pseudonima. U zapisnicima šest sjednica CK između 10. i 23. kolovoza 1934. u rubrici ‘prisutni’ upisano je ime ‘Tito’. Bilo je poslije raznih neosnovanih tumačenja u kojima se tom imenu pokušavalo dati neki misteriozni podtekst ili smisao, iako je zapravo nastalo sasvim jednostavno – čak je i Fitzroy MacLean prenio posve neosnovanu pričicu kako je Tito ‘pozivao k sebi ljude i govorio im što treba raditi. ‘Ti ćeš učiniti to, a ti to’, govorio je. To je činio jako često da su ga i njegovim prijatelji počeli zvati Tito. Ime Tito zna se pojaviti u Hrvatskom zagorju i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (poznat je bio kajkavski komediograf Tituš Brezovački /1757.-1805./) – ono je izabrano upravo zbog tih asocijacija na zagorsko porijeklo Josipa Broza. Broz je poslije u Sloveniji bio Rudi, u Moskvi i uopće u dopisivanju s Kominternom bio je Walter/Valter, u Parizu je bio Oto, Jugoslavijom se kretao kao ing. Slavko Babić, ing. Ivan Kostanjšek i ing. Tomanek, putovao je s pasošima kao Englez Carlson (ili Šveđanin Karlson) i Grk Spiridon Mekas, ponegdje su ga zvali Timo, Viktor, Ivica, Novak, Stari. Navikao se, čak štoviše, uživao je u mijenjanu identiteta.
Iako je radove potpisivao i pseudonimima A. Tito, Dragomir, Klanjčanin, F. Valter, Spiridon, V. Valter, Viktorov, Titerman, W. Tito, W. Wiek i W. Wik, imenom Tito ili inicijalom T. ili inicijalima T.T. potpisivao je gotovo sve svoje članke u centralnom partijskom tisku i direktivna pisma organizacijama i bliskim suradnicima. Tako je to ime do početka rata postajalo sve poznatije i autoritativnije u dosta širokom krugu članova suradnika KPJ, iako je zbog konspirativnog načina rada bilo malo onih koji su osobno susreli Tita i još manje onih koji nisu znali identitet skriven iza tog imena. Stoga je bilo prirodno da se vrhovni komandant novoosnovanog štaba partizanskih odreda Jugoslavije u ljeto 1941. potpiše s ‘Tito’, ” navode otac i sin Goldstein u najobimnijoj, najdetaljnijoj i najobuhvatnijoj Titovoj biografiji.
