Josip Broz Tito bio je veliki zavodnik, a njegova prva ljubav bila je biografima dobro poznata Marusa Novakova, gimnazijalka, kći doktora opće medicine Franje Novakova. Iako bravar, Josip se djevojci i njezinom ocu predstavio kao diplomirani inženjer iz siromašne Hrvatske. Prema nekim tvrdnjama, obećao joj je brak, no zbog preseljenja kod Marušine tete, do kojeg je došlo zbog njezinih problema s bivšim zaručnikom i njegove afere s bivšom buržujkom Clarom, vjenčanje su morali odgoditi, ali bolje vrijeme za tu priliku nikako nije došlo, piše Blic žena.
Ispred ulaza u zgradu poduzeća u kojem je kratko vrijeme bio zaposlen i danas stoji natpis: U ovoj je tvornici 1912. godine radio Josip Broz Tito, maršal Jugoslavije. U Plsenu se zaposlio u Škodi i unajmio sobu u hotelu u koju je dovodio ljubavnice, dok je njegova trudna zaručnica Marusa boravila kod tete i planirala svadbu na kojoj se on nije pojavio. Njihov sin Leopold, rođen u ožujku 1913., živio je i radio kao ekonomist u Pragu, ali nikad nije bio u kontaktu s ocem.
Tito je novonastalu obitelj napustio zbog deset godina starije suknarice Lise Špuner s kojom je pobjegao u Beč. Počeo je poslovati s njom i pokazao se kao dobar trgovac, zaradivši svojoj novoj ljubavnici mnogo novca. Živio je u Lisinoj kući i spavao s njezinim sluškinjama dok je ona bila na poslovnom putu. No, i on joj je pobjegao kad je ostala u drugom stanju. Godine 1914. Liza je rodila sina Hansa, koji je 1943. godine poginuo u borbama kod Kozare, gdje je bio zajedno sa svojim ocem, ali braneći interese Nijemaca. Nakon te propale veze vratio se u Zagreb i započeo romansu s Terezom Štacner, kćeri bankara, koju je upoznao u Beču. Njihovu kratkotrajnu romansu prekinuo je napad Austro-Ugarske na Srbiju i Rusiju. Tito je postao vojnik 25. domobranske pukovnije kojom je zapovijedao blizak prijatelj Terezina oca, pa je Broz imao povlašten položaj.
Zbog simulacije gluhoće, budući da ga je vojska htjela potpuno osloboditi, Josip Broz je osuđen na smrt, ali je zahvaljujući utjecaju Terezinog oca i dalje samo zatočen na Petrovaradinskoj tvrđavi. Pustili su ga nakon dvadeset dana i poslali da se bori u Srbiji, a zatim u Rusiji. Terezu više nikada nije vidio, iako mu je rodila blizanke Paulu i Gabrielu. Kći je umrla nakon dva mjeseca, a sin je živio u Parizu, gdje je projektirao mostove.
Nakon što je s pukom u borbi preživio rusku zimu, Tito je dezertirao iz vojske. Nakon dugog lutanja došao je na imanje Mihaila Sedlovskog Baćuške u selu Korutov i zaposlio se kao pomoćni radnik na potkivanju konja. Vrlo je brzo napredovao, ali je, nažalost, zaveo i gazdinu ženu Lucu. Baćuška ih je uhvatio na djelu, ranio Tita hicem iz kubure, a Ljusu istjerao iz kuće. Iste godine rodila je sina Kirila, kojeg Tito nikada nije vidio. Kirill je kasnije postao veterinar, ali nikad nije stupio u kontakt s ocem.
Neki povjesničari tvrde da je Broz ranjen tijekom rata na Karpatima 25. svibnja 1915. te da je trinaest mjeseci proveo u bolnici, gdje je kratio vrijeme učeći ruski jezik i čitajući rusku literaturu. Ranjenog Josipa Broza, u bolnici u obližnjem Svijažensku, liječila je Ira Gligorijevska, s kojom se vjenčao nakon izlaska iz bolnice 17. srpnja 1915., što mu je bio prvi brak, koji kasnije nije priznavao. Živjeli su u unajmljenom stanu, a on se zaposlio kao tehnički nadzornik u bolnici.
Ubrzo je upoznao Irininu prijateljicu, veterinarku Darju Andirelovu, ženu iz bogate moskovske obitelji uglednih liječnika. Nakon njihovog rastanka, Ira mu je 1915. rodila sina Serjožu, kojeg nikada nije vidio, a majka mu je umrla na porodu. U to je vrijeme već živio na imanju jedne veterinarke i brinuo se o poslovima u njezinoj štali arapskih konja. Kad je ostala u drugom stanju, preselili su se u vilu njezinih roditelja u Moskvu, no romansa je, kao i sve prije, propala nakon njezina poroda i dolaska sina Aleksandra, koji je poginuo 1944., za časnika Crvena vojska.
No, Tito je već imao novu ljubav, Olju Kutinu, studenticu ekonomije i kćer velikog ruskog posrednika u trgovini krznom. S njom je proveo nekoliko mjeseci, a na zajedničkom zimovanju upoznao je Ninu Bažan iz Petrograda. Razočarana Olja vratila se u Moskvu s ljubavnog odmora, a budući predsjednik s novom djevojkom u Petrograd. Njezini su ga roditelji prihvatili jer im je Nina objasnila da će se udati za njega. Da sapunica bude potpuna, Tito je Ninu varao s njezinom vlastitom sestrom Svetlanom. Zbog paralelnih veza i gotovo istovremene trudnoće njegovih sestara, Josip je namjeravao pobjeći, no igrom slučaja plan je osujetila vojska koja ga je uhitila jer nije imao dokumenata, pa su ga poslali u Sibir. U blizini Omska iskočio je iz vlaka i obrijao se u ruskoj stepi. Ninu i Svetlanu više nikada nije vidio. Nina mu je 1918. rodila sina Vladimira, budućeg lenjingradskog liječnika, dok je Svetlana tvrdila da dijete nije njegovo.
U podnožju planine Han-Tengri, gdje žive Kirgizi, naletio je na pastire nomade, a nakon što se uvukao u obitelj najbogatijeg kirgiskog stočara Zalida Baldahura, osvojio je njegovu kćer Zuhru. Naravno, ubrzo se i oženio, što mu je bio drugi neslužbeni brak. No, nakon nekoliko mjeseci, jedne je večeri iskliznuo iz bračne postelje, a Zuhra mu je 1918. godine rodila zakonitog sina Kadija, koji je kao petrokemijski inženjer živio u Bakuu.
U proljeće 1918. Tito je zatražio prijem u Rusku komunističku partiju, a po povratku u Omsk postao je član jugoslavenske sekcije Ruske komunističke partije. U to vrijeme, od milja zvan Joža, zabavljao se s Pelagijom Denisovnom Belousovom – Polkom. Tijekom nekoliko mjeseci, koliko je trajala veza s Polkom prije vjenčanja, zabilježena je samo jedna njegova afera s profesoricom Anom Ivanović. Ipak, s Pelagijom se vjenčao 19. lipnja 1919. pred matičarem, a vjenčanje su proslavili u menzi. U vrijeme vjenčanja Pelagija je imala 13 godina, a Josip Broz 24. Iako je Josipu to bio treći brak, u njegovim biografijama Pelagija je navedena kao njegova prva službena supruga.
Nedugo potom revolucija je uzela maha i Broz, tada već tridesetogodišnjak, malo se smirio emotivnim izletima. Polka mu je rodila troje djece, prvi sin Hinko umro je osam dana nakon rođenja, a kći Zlatica živjela je samo sedamnaest mjeseci. Titov sin Žarko, rođen 1924. godine, nekadašnji časnik i narodni heroj SSSR-a, bio je prvo dijete o kojem su se za života brinuli drug Stari i Pelagija.
Početkom 1929. godine doveden je na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Nakon izlaska iz zatvora boravio je kod biskupa Rozmana u Medvodama, gdje je upoznao bečku studenticu Vidu Kogej, s kojom je ilegalno došao preko granice u glavni grad Austrije. Ostavio ju je trudnu i otišao u Moskvu, a ona je završila na psihijatrijskom liječenju i ubrzo rodila sina Dimitrija, profesora glazbe u Beču. Sa svojom prvom službeno priznatom zakonitom suprugom Pelagijom, koja je umrla 1967., Joža se ponovno susreo tek 1935., dok je u Moskvi pokušavao pronaći sina Žarka, koji je djetinjstvo i ranu mladost proveo u ruskoj prijestolnici i bio užasno problematičan.
Pokušavajući obuzdati sina Žarka, Tito je u drugoj polovici tridesetih godina prošlog stoljeća živio u Moskvi i radio u Kominterni zajedno s komunističkom aktivisticom Elsom Gerlach, dostojanstvenom ženom s kojom se oženio, što mu je bio četvrti odlazak matičaru. . Novopečeni suprug nije mogao pobjeći od sebe pa ju je prevario s osrednjom glumicom, ali prelijepom ženom, Vasilisom Koveshnikov. Brak s Elsom završio je kada je uhićena zbog sumnje da je surađivala sa zapadnjačkim agentima, a u zatvoru je 1938. rodila sina Viktora koji joj je odmah oduzet i o njemu nikada ništa nije saznala.
Iz Moskve je Tito otišao u Pariz gdje je živio s Jean Coatier, udovicom mornaričkog časnika, koja mu je rodila sina Olivera, kasnije nuklearnog fizičara. Sin mu je 1950. godine boravio u Institutu Boris Kidrič u Vinči, ali se ne zna da li je upoznao oca. Prekinuli su jer se on i njezina kći iz prvog braka Danijela nisu dobro slagale. Ovo je bio prvi put da ga je žena otjerala od sebe. No, brzo je pronašao utjehu u Anadolki Zuhri Reuf, trgovkinji svilom s kojom se ubrzo oženio, što mu je bio peti brak. Rodila mu je sina Izeta, koji je postao trgovac zlatom u Turskoj. Raskinuli su zbog Zuhrinog preljuba, a nedugo zatim Broz je upoznao Margaritu Bellini, talijansku profesoricu fizike iz Perugie.
Na pragu Drugog svjetskog rata, Margarita mu 1939. godine rađa kćer Aleksandru, a u isto vrijeme Tito postaje generalni sekretar CK KPJ. U drugoj polovici svibnja 1941. godine Tito je otišao u Beograd, odakle je pripremao ustanak i početak oslobodilačkog rata. Glavni štab Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda Jugoslavije formiran je 27. lipnja, a Tito je postao vrhovni zapovjednik. Pod njegovim vodstvom donesena je odluka o dizanju narodnog ustanka.
Naravno, opće razaranje nije nimalo utjecalo na njegov libido, početkom rata živio je u Zagrebu s kasnije službeno priznatom ljubavnicom Hertom Hess, kuriricom CK KPJ. Upoznali su se 1937. u Parizu i dogovorili vjenčanje 1940., no to se nikada nije dogodilo. Zbog njega se čak odrekla i sina Aleksandra-Miše Broza kojeg je rodila 1941. godine. Vrlo brzo nakon poroda Nijemci su je uhitili u nadi da će preko nje doći do vrhovnog komandanta.
Kad su je razmijenili sa skupinom njemačkih zarobljenika, Herta je novorođenče ostavila u lunaparku i otišla Titovim partizanima. Godine 1943. uhitile su je ustaše, a iz straha da ne otkrije nekog od partijskih drugova, prerezala je vene i pokušala se ubiti. Postoji nekoliko verzija kako je Herta izašla iz zatvora, ali je nekoliko mjeseci nakon zatvaranja otišla u Jajce, gdje je shvatila da Tito već ima drugu ženu. Nakon rata se udala i rodila dvije kćeri, a svog ljubavnika navodno je još samo jednom vidjela 1946. u njegovom predsjedničkom uredu. Herta je umrla u dubokoj starosti u Beogradu. Njihov zajednički sin Aleksandar-Miša Broz bio je, osim Žarka, drugi potomak kojeg je Josip prepoznao, a oca je vidio tek s četiri godine, 1945. godine.
Ipak, Davorjanka-Zdenka Paunović, osobna kurirka vrhovnog zapovjednika, po mišljenju mnogih bila je Titova najveća ljubav s kojom je zajedno dočekao kraj rata. U Foči je 1942. godine rodila sina kojem je dala ime Slaviša i povjerila ga je na čuvanje hraniteljskoj obitelji. Umrla je 1946. godine, prema službenoj verziji, od posljedica tuberkuloze koju je dobila tijekom rata. Na Titovo inzistiranje sahranjena je u dvorištu predsjedničke rezidencije na Dedinju kako bi on uvijek mogao posjećivati njezin grob i biti mu blizu.
“29 godina mlađu Davorjanku Tito je upoznao prije rata. Ona mu je postala tajnica, a nakon okupacije Zagreba preselili su se u Beograd. Tamo je njihov poslovni odnos prerastao u nešto drugo”, kaže povjesničar Čedomir Antić. “Bružnici su zajedno proveli najteže ratne dane, bili su zajedno u najvećim bitkama, a kada je Herta Haas, njegova prva nevjenčana supruga, došla u posjet Titu u Glavni štab, odmah joj je postalo jasno da su Davorjanka i Tito zapravo žive zajedno”, nastavio je Antić koji tvrdi da je upravo Davorjanka bila njegova najveća ljubav.
Književnik Vladimir Arsenijević kaže da ga Titova ljubav prema Zdenki, kako ju je nazvao, ne čudi: “Ona je imala klasičnu ljepotu koja je odgovarala onome što je Broz očekivao od žene. S druge strane, Tito je odisao seksualnošću koja je prerasla njegove osobne odnose. Njegov stav prema masama također je imao erotičnost koju promiču svi veliki vođe”, kaže on.
Prva godina Drugog svjetskog rata bila je zapravo godina njihove najstrastvenije ljubavi, ali i godina njihovih najstrastvenijih svađa. Antić kaže da se među partizanima propagirao moral u kojem nije bilo mjesta privatnim i osobnim odnosima, ali da su jednom prilikom čuli svašta, čak i ljubav, pa su se pokupili i otišli. “Davorjanka i Tito živjeli su u partizanskom logoru, gdje nije bilo privatnih stanova i svi razgovori i drugi odnosi mogli su se čuti od drugih, ma koliko oni bili osobni.”
Jednu takvu anegdotu ispričao je bivši slovenski partizan Franc Leskošek. Tito je jednom pozvao svoju delegaciju na sastanak. Nakon Davorjankine smrti, Tito dugo nije bio sa suprugom, pa su mu prijatelji spojili opernu pjevačicu Zinku Kunz. Umjetnici se svidjelo biti maršalova žena pa se preselila k njemu, no ubrzo je shvatila da do vjenčanja neće doći. Nakon jednog gostovanja u Metropolitan operi, jednostavno mu se više nije vratila.
Budući da je još jedna veza propala, Tito se zbližio s Jovankom Budisavljević, trideset dvije godine mlađom Ličankom, suradnicom koja je u Rusiji školovana da brine o njegovoj sigurnosti i udobnosti. Iako su se poznavali od 1945. godine, nisu se zaljubili, ali kada je ljubav planula, vjenčali su se 1952. godine i bili u braku do njegove smrti 4. svibnja 1980. godine. U to vrijeme Jovanka je imala čin majora JNA, a Tito ju je zvao Mala Ličanka. Za razliku od svojih prethodnika, imala je i političkih ambicija. Tvrdi se da je na Desetom kongresu SKJ 1974. godine zatražila prijem u samo vodstvo stranke, vjerojatno kako bi se pobrinula tko će naslijediti njezinog ostarjelog supruga. Tito je brzim putem spriječio Jovankin samozadovoljni pothvat, no onda je ona doslovno preko noći nestala iz maršalova života. Jovanka i Josip Broz ne žive zajedno od 1977. godine, iako on nikada nije rekao ništa što bi se moglo protumačiti kao neprijateljstvo prema njoj.
Za vrijeme Titove bolesti, kada mu je amputirana noga zbog progresivnog dijabetesa, Jovanka ga je posjetila u bolnici, a na sahrani se pojavila na mjestu koje joj je kao maršalovoj udovici pripadalo.
Marusa Novakova – gimnazijalka – ljubavnica (sin Leopold rođen u ožujku 1913. Ekonomist, koji je radio u Pragu – nije imao kontakt s ocem)
Liza Špuner – trgovac suknom – ljubavnica (sin Hans rođen 1914., poginuo 1943. kod Kozare na strani Nijemaca)
Teresa Statzner – bankarova kći – ljubavnica (blizanci, sin Powell, koji je živio u Parizu i projektirao mostove i kći Gabriela, koja je umrla nakon dva mjeseca)
Ljusa Sedlovska – žena Mihaila Sedlovskog Baćuške u selu Korutov – ljubavnica (sin Kiril, postao veterinar, ali ga Tito nikada nije vidio)
Ira Gligorijevska – prva supruga – vjenčali su se 17. srpnja 1915. (Serjožev sin rođen 1915. Majka je umrla na porodu, a otac ga nije vidio)
Darja Andirelova – veterinarka iz bogate obitelji moskovskih liječnika – ljubavnica (sin Aleksandar, poginuo 1944. kao časnik Crvene armije)
Olja Kutina – studentica ekonomije – ljubavnica
Nina Bažan – ljubavnica (sin Vladimir, rođen 1918., koji je postao liječnik u Lenjingradu)
Svetlana Bažan – ljubavnica (tvrdila da mu nije rodila dijete)
Zuhra Baldahur – kći bogatog kirgistanskog stočara – druga žena (sin Kadij, rođen 1918. Postao inženjer u Bakuu)
Pelagija Denisovna Belousova – Polka – treća supruga – prva, priznata od Josipa Broza – vjenčali su se 19. lipnja 1919., kada je Polka imala samo 13 godina, a Josip Broz 24 (sin Hinko je umro osam dana nakon rođenja, a kći Zlatica umrla 18 mjeseci nakon rođenja.Neki kažu da tada nije umrla,nego da živi u Beogradu,kao umirovljenica.Sin Žarko rođen 1924. godine postao je oficir i narodni heroj Sovjetskog Saveza,poslije rata živio je u Jugoslaviji , a umrla 1995. )
Vida Kogej – ljubavnica (sin Dimitrij, postao profesor glazbe u Beču)
Elsa Gerlach – četvrta supruga (sin Viktor kojeg je majka rodila 1938. u zatvoru i koji joj je oduzet i o njemu nije ništa saznala)
Jeanne Coatier – udovica mornaričkog časnika – ljubavnica (sin Oliver, koji je postao nuklearni fizičar i boravio u Institutu Boris Kidrich u Vinči 1950.)
Anadolija Zuhra Reuf – trgovac svilom – peta žena (sin Izet, koji je postao trgovac zlatom u Turskoj)
Margherita Bellini – talijanska profesorica fizike iz Perugie – ljubavnica (kći Aleksandra rođena 1939.)
Herta Hess – kurirka CK KPJ – ljubavnica (sin Aleksandar – Miša Broz rođen je 1941. Nedugo nakon poroda Nijemci su uhitili majku i razmijenili je sa grupom njemačkih zarobljenika. 1943. uhitile su je ustaše, ali nema podataka o tome kako je puštena iz zatvora)
Davorjanka-Zdenka Paunović – ljubavnica (sin Slaviša je rođen 1942. u Foči, a danas živi i radi u Srbiji, dok mu je majka umrla 1946.)
Zinka Kunc – umjetnica – ljubavnica
Jovanka Budisavljević – šesta supruga
Josip Broz je imao ukupno 19 djece (16 sinova i tri kćeri). (Mondo)
