U sklopu ideološkog poslijeratnog žara i želje za što čvršćom izgradnjom socijalizma, homoseksualce je napadao i pravosudni i policijski aparat države Josipa Broza Tita.
Kazneni zakon FNRJ iz 1951. strogo je kažnjavao homoseksualce.
– Za protuprirodni blud između dva muškarca počinitelj će se kazniti kaznom zatvora u trajanju od dvije godine – stoji u ovom zakonu.
Zanimljivo je da su na udaru Titovog režima bili samo muškarci, dok je isti zakon dekriminalizirao lezbijske odnose, iako nijedan dotad važeći zakon nikada nije precizirao spol počinitelja.
Od 1945. do 1977. na razini cijele Federacije osuđeno je 1500 muškaraca, najviše u Hrvatskoj i Srbiji. Kažnjeni su prilično teškim zatvorskim kaznama, koje su nakon žalbi smanjene. No, ostaje činjenica da su neki od njih zbog ljubavi i seksualnosti odslužili dvije godine zatvora.
I to nije sve. Njihova su imena objavljivana u novinama, prozivani su kao neprijatelji socijalizma, buržoaskih dekadenta i kvaritelja omladine U to su vrijeme još uvijek postojale raširene predrasude protiv postajanja homoseksualcem zavođenjem ili inicijacijom u ranom pubertetu ili adolescenciji.
Nije bilo primjera prisilnog slanja na liječenje, ali je uočeno da su suci bili blaži prema onima koji su obećali da će se podvrgnuti nekakvom liječenju.
Odvjetnik Ivan Simić potvrdio je da se ovim zakonom homoseksualnost tretira kao neprirodno blud.
– Homoseksualnost je od kraja rata do 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je dekriminalizirana, tretirana kao društveno protuzakonito ponašanje. Bilo je to vrijeme krutih i restriktivnih društvenih okolnosti – objasnio je.
No, objasnio je da je i kasnije položaj homoseksualaca bio težak.
– Postojao je institut diskrecijske ovlasti vlasti da bira kada će ih postaviti na određene društveno odgovorne funkcije, pa je činjenica da se često netko homoseksualac cijeni kao osnova da je netko nepodoban – rekao je Simić.
No, napomenuo je kako je to bilo vrijeme brojnih neugodnosti, pa je i loše bilo u obitelji imati ustašu, četnika, prijeratnog bogataša ili golootočana. Ovaj članak zakona brisan je 1977., a 1980. poduzeti su prvi koraci ka emancipaciji i javnoj vidljivosti homoseksualaca.
Jugoslavija nije bila iznimka u kažnjavanju homoseksualaca. U istom razdoblju osuđeno je između 50.000 i 70.000 homoseksualaca u Zapadnoj Njemačkoj, 30.000 u Engleskoj i oko 20.000 u Italiji.
