Vladimir Žirinovski, ozloglašeni politički šoumen i demagog koji je osnovao rusku ekstremno desnu Liberalno demokratsku stranku (LDPR) i vodio je više od 30 godina, preminuo je u moskovskoj bolnici, potvrdila je u srijedu Državna duma u donjem domu. Imao je 75 godina.
Prema izvješćima ruskih medija, Žirinovski, koji je već neko vrijeme bio u padu zdravlja, bio je teško bolestan tjednima nakon što se zarazio Covid-19, unatoč tvrdnji da je primio osam doza cjepiva.
U jednom od svojih posljednjih javnih nastupa krajem prosinca, Žirinovski je, čini se, predvidio rusku invaziju na Ukrajinu sa zapanjujućom točnošću, rekavši “U 4 ujutro 22. veljače osjetit ćete našu novu politiku.”
“Volio bih da 2022. bude mirna godina, ali volim istinu. Govorim istinu već 70 godina. Ovo neće biti mirna godina. Ovo će biti godina kada Rusija ponovo postaje velika zemlja”, rekao je u obraćanju Dumi.
Posljednjih godina ponekad su ga nazivali “ruskim Trumpom”, a njegov politički stil u usporedbi s bivšim američkim predsjednikom.
Njegovi provokativni politički stavovi koji predlažu vojno osvajanje središnje Azije i Bliskog istoka, bombardiranje baltičkih država otrovnim otpadom i bacanje nuklearnih bombi na Japan i Britaniju, bili su usklađeni s njegovim nečuvenim osobnim ponašanjem, uključujući sudjelovanje u tučnjavi šakama u ruskom parlamentu, fizički napadao političke protivnike i jednom prilikom upućivao pomoćnike da siluju trudnu novinarku.
Iako je Žirinovski – čija se stranka usredotočila na osobnu karizmu svog vođe, a ne na bilo kakav koherentan program – uspio ostati relevantan tijekom tri desetljeća turbulentne ruske politike, učinio je to po cijenu svoje neovisnosti.
Kako je Rusija postajala sve autoritarnija, on je postao simbol kooptirane, “sustavne” opozicije u zemlji, pružajući privid političke konkurencije, podržavajući predsjednika Vladimira Putina u ključnim pitanjima. Neki su teoretizirali da su neki od neobičnih prijedloga Žirinovskog bili probni baloni koje je podmetnuo Kremlj u želji da testira vode prije nego što ih sam usvoji.
Vjačeslav Volodin, predsjednik Državne dume, nazvao je Žirinovskog “bistrim, talentiranim političarem” i “čovjekom koji je duboko razumio kako svijet funkcionira i predvidio je mnoge stvari” u postu u Telegramu koji potvrđuje njegovu smrt.
Rođen kao Vladimir Wolfovich Edelshtein od oca Židova i majke Ruskinje 1946. godine, u Almatyju, tada glavnom gradu Sovjetskog Kazahstana, Žirinovski će kasnije pisati o tome kako je njegov rani život utjecao na njegovu kasniju politiku.
Odrastajući u sumornim poslijeratnim godinama, Žirinovski je, kasnije vatreni antikomunist, od malih nogu bio razočaran sovjetskim sustavom. U svojoj autobiografiji je rekao da su majčine riječi na samrti bile: “Volodja, nema se čega sjećati, niti jednog radosnog dana.”
Napušten u ranoj dobi od oca Židova i odrastao u pozadini međuetničkog suparništva u sovjetskoj srednjoj Aziji, Žirinovski – koji je uzeo ime drugog muža svoje majke – usvojio je snažan ruski etnički nacionalizam, eksperimentirajući s vremena na vrijeme i s antisemitizmom i ogorčenjem prema Ruske manjinske nacionalnosti.
Preselivši se u Moskvu, Žirinovski se upisao na Fakultet orijentalnih studija Moskovskog državnog sveučilišta, diplomirao turski jezik i književnost, prije nego što je preuzeo činovničko mjesto u jednoj izdavačkoj kući.
Stranka koju je bio suosnivač 1989., tijekom umirućih dana perestrojke Mihaila Gorbačova, bila je prva legalna oporbena stranka u Sovjetskom Savezu. Ta činjenica dovela je do dugotrajnih glasina, koje je Žirinovski uvijek poricao, da je bio povezan s tajnom policijom Sovjetskog Saveza od straha, KGB-om.
Prvi proboj Žirinovskog dogodio se 1991. godine, kada se na prvim predsjedničkim izborima u Ruskoj Sovjetskoj Republici tada nepoznati Žirinovski natjecao na populističkoj ogradi protiv separatista u nacionalnim republikama i aparata Komunističke partije. Osvojio je skoro 8% glasova.
Njegov politički zenit došao je dvije godine kasnije, kada je LDPR bio na vrhuncu na izborima za Državnu dumu 1993. s 23% i preko 12 milijuna glasova, u pozadini bolne postsovjetske tranzicije. Jedan od prvih znakova da je reformski program tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina zapao u probleme bio je upravo uspjeh Žirinovskog – koji je u to vrijeme javno razmišljao o uspostavi diktature i uspoređivao se s Hitlerom – užasnuo je rusku liberalnu inteligenciju.
„Rusija, izgubila si razum! Dođi k sebi!” rekao je istaknuti književni kritičar Jurij Karjakin u emotivnom govoru u izbornoj noći 1993., dok su razmjeri trijumfa LDPR-a postali očigledni.
Iako se velik dio svijeta počeo opasovati za mogućnost da Žirinovski postane predsjednik, uspjeh lidera krajnje desnice iz 1993. pokazao se kratkotrajnim. Njegovo bezobrazno ponašanje i partijske glasine o povezanosti s organiziranim kriminalom doveli su do toga da je LDPR zasjenila oživljena Komunistička partija, koja se pokazala daleko učinkovitijom u obuzdavanju bijesa gubitnika sovjetskog kolapsa. Na predsjedničkim izborima 1996. Žirinovski je bio peti.
Kako je Jeljcinova kaotična poludemokracija ustupila mjesto Putinovom autoritarizmu, Žirinovski se mijenjao s vremenom.
LDPR je postao jedan od stupova pitome ruske parlamentarne oporbe, sve osim prihvaćanja sporedne uloge u sustavu u kojem ni Putin, ni njegova stranka Jedinstvena Rusija nikada ne bi mogli izgubiti.
Redoviti gost ratobornih političkih talk-showa koji su zavladali ruskom državnom televizijom nakon aneksije Krima i razlaza sa Zapadom 2014., Žirinovski je zadržao svoju ulogu dvorske lude ruske politike. Na sastanku Državnog vijeća Rusije 2020., Žirinovski je ostao zapamćen 10-minutnom tiradom o potrebi čišćenja ruskog jezika od stranih riječi, što je Putina, zajedno s mnogim drugim prisutnim kolegama, dovelo do suza i smijeha.
Neovisno o dugom političkom stažu, čak ni Žirinovski nije mogao izbjeći sve čvršći stisak Kremlja na ruski politički sustav. Uhićenje guvernera Habarovska Sergeja Furgala 2020., člana LDPR-a, viđeno je kao hitac upozorenja ispaljen protiv stranke. Odbijanje LDPR-a da podrži Furgala ogorčilo je mnoge njegove glasače i razotkrilo šupljinu njegove oporbe. Na izborima za Državnu dumu godinu dana kasnije, LDPR je pokazao jedan od svojih najslabijih rezultat ikad.
Izvan izborne politike, Žirinovski je našao vremena da napiše nekoliko desetaka knjiga, u rasponu od Posljednje crte do juga, u kojima se zalagao da ruske trupe pokore čitavo azijsko kopno sve do Perzijskog zaljeva, „za dobrobit cijelog čovječanstva, ” i Abeceda seksa, posvećena razmišljanjima Žirinovskog o “pitanjima ljubavi i seksa”.
Godine 2009., za 20. godišnjicu osnutka svoje stranke, objavio je album na kojem je uz neke od svojih skladbi izveo niz popularnih ruskih pjesama. Iza njega je ostalo troje odrasle djece.
