Priča o Judith Barcy (1978.-1988.) bila je poput klasične holivudske bajke: djevojku iz siromašne obitelji “otkrivaju” lovci na talente, a slava i bogatstvo doslovno padaju s neba. Ali kako je Judithina zvijezda postajala sve sjajnija, tamne su sjene sve zlokobnije lebdjele nad njom. Ta sjena se zvala Joseph Barcy. Bio je to njezin otac. Progonjen demonima alkoholičara, on će završiti život svoje jedinice ubrzo nakon njenog desetog rođendana.
Juditin je život trebao biti puno ljepši od života njezinih roditelja. Odrasla je u sunčanom Los Angelesu, u lijepoj kućici okruženoj zelenim travnjakom. Njezini roditelji, mađarski migranti Maria Virovac i Joseph Barcy, nastanili su se u Sjedinjenim Državama 1956. godine, bježeći od sovjetske okupacije. Od prije se nisu poznavali – prvi susret dogodio se u mjenjačnici, gdje je radila lijepa plavuša. Nakon nekoliko tjedana poznanstva uplovili su u bračnu luku, a 1978. dobili su kćer Judith.
Obitelj je živjela skromno, ali, barem u početku, mirno. Glava obitelji, strog i ljubomoran čovjek, branio je supruzi da radi. Supruzi tako ostaje da zadrži “tri kuta kuće” te raspoređuje njegovu neveliku plaću vodoinstalatera. Svoje mladenačke snove o glumačkoj karijeri, zbog čega se nastanila u “gradu anđela”, uz supruga, koji je nije podržavao, počela je prenositi na kćer. Svoju bistru i znatiželjnu djevojčicu naučila je izgovarati replike, kako se kretati po pozornici i pozirati… Nekoliko prijatelja je Mariji reklo da gubi vrijeme.
“Šanse za mali uspjeh u Hollywoodu su jedan prema milijun!”, dobronamjerno je spomenuo jedan od njih. Međutim, ispostavilo se da je Judith jedna od milijun.
Zgodnu plavu djevojčicu krhke građe i zaraznog osmijeha holivudski su agenti primijetili kao petogodišnju djevojčicu, dok je neustrašivo trčala gradskim skejt parkom. Ponuđena joj je uloga u reklami, nakon čega se njezin uspjeh, činilo se, nije mogao zaustaviti. Pojavila se u više od sedamdeset reklama, brojnim televizijskim serijama, uključujući popularnu Café Cheers, posudila je svoj glas u animiranim filmovima Zemlja prije vremena i Svi psi idu u raj, a hvaljena je u uspješnicama Fatal Vision i Jaws: Revenge . Kad je krenula u treći razred, zarađivala je preko sto tisuća dolara godišnje, što je njezinoj obitelji omogućilo da se preseli u puno veću kuću u prestižnoj četvrti West Hills. No, što je djevojčica bila uspješnija, to je njezin otac postajao ogorčeniji i, na kraju, sve agresivniji.
Josip, koji je smatrao da nije uspio kao hranitelj, sve je više zavidio na uspjehu svoje kćeri. On, koji je već imao “kratki fitilj”, počeo je zavirivati sve dublje u dno čaše, što ga je činilo nepredvidivim i nasilnim. Iza njega su bila nebrojena uhićenja, uhićenja zbog vožnje u pijanom stanju, kao i nekoliko verbalnih napada na službene osobe. Suprugu je svaki dan vrijeđao i tukao, a šaka mu je sve više letjela u pravcu njegove jedinice. Osim toga, prijetio je objemada će ih zadaviti ako se ikada odvaže napustiti ga.
Judith, nekoć vesela i brbljava djevojka, pretvorila se u vlastitu sjenu. Počela je patiti od noćnih mora, zbog kompulzivnog prejedanja “nakupila” je viška kilograma, čupala si je trepavice kako bi se smirila, a na snimanju se držala povučena i rezervirana.
U prosincu 1986. Maria je konačno smogla hrabrosti prijaviti svog supruga policiji. Nažalost, kako nije imala dokumentirane stare ozljede, a nove nisu bile vidljive golim okom, nadležni su je obavijestili da nema osnova za kaznenu prijavu. Njihova nespremnost da detaljno istraže slučaj bit će skupa.
U svibnju 1988. Judith je doživjela živčani slom u uredu svoje agentice Ruth Hansen. Nesretna djevojka je bez prekida plakala više od sat vremena, nakon čega se dugo tresla poput štapa. Kad se malo smirila, ispričala je agentu sve o strahotama koje se događaju u njezinu domu. Šokirana, žena je nazvala Mariju Barcu i nakon dugog razgovora nagovorila je da kćer odvede dječjem psihologu. Maloj filmskoj zvijezdi dijagnosticiran je posttraumatski stresni poremećaj.
Želeći zaštititi svoje jedino dijete, Maria je počela pažljivo planirati svoj bijeg. Iznajmila je stan u Panorama Cityju i potajno, kada je njezin tiranin bio na poslu, prebacila potrebne stvari za život. Nažalost, nikada se neće preseliti na to mjesto.
Dana 25. srpnja 1988., oko 8:30 sati, Joseph Barcy je ušao u sobu svoje kćeri. Upucao je usnulu djevojku u glavu. Pucnjava je probudila njezinu majku koja je otrčala niz hodnik kako bi zaštitila svoju kćer. Tamo joj je presudio muškarac koji ju je brutalno pretukao i ponižavao, također metkom u glavu.
Sljedeća dva dana čudovište je živjelo u kući s tijelima supruge i kćeri. Shvativši da mu nema izlaza, polio je leševe benzinom i zapalio šibicu. Dok je kuću koju mu je kupila talentirana kći zahvatio plamen, ubojica je polako krenuo prema garaži. Stigavši na odredište, gurnuo je cijev pištolja u usta i ispalio metak.
