Riječ je o vrlo zamršenoj obiteljskoj priči. Stariji čovjek je preminuo u 83. godini, ali je odlučio da svojoj djeci, unatoč bogatom nasljeđu, neće ostaviti ništa. Radi se o vrtoglavoj cifri: oko 500 tisuća eura.
Žaljenje njegovih nasljednika bilo je ogromno. Nisu očekivali da će otac na kraju odlučiti da im ne ostavi ništa, čak ni mrvice svog bogatog nasljedstva. Prije odlaska htio je svoju odluku opravdati vrlo ogorčenim pismom u kojem je izrazio sve svoje osjećaje.
Pola milijuna eura: vrtoglava je svota koje su se morala odreći starčeva djeca. Mislili su da će srediti svoje živote nakon očeve smrti, ali su se tada našli u neugodnoj stvarnosti.
Protagonist ove priče bio je stariji gospodin koji je na samrti odlučio otići kod bilježnika da napiše svoju oporuku. Napušten od svoje djece, ovaj 83-godišnjak odlučio se osvetiti tako što ih je isključio iz svoje oporuke. Bio je to neočekivani udarac za njegove nasljednike.
Previše starijih ljudi često je prepušteno svojoj surovoj sudbini, preživljavanju u potpunoj samoći, a da njihova djeca i bližnji za njih ne mare. Patnja koju proživljavaju ovi ljudi, koji posljednje godine života provode bez ljubavi, je ogromna.
Bilješka u njegovoj oporuci glasi: “Svoja financijska sredstva vežem za Crkvu”, to je bilješka koja se može pročitati u njegovoj kratkoj oporuci. “Otprilike 5 godina odnosi s mojojm djecom bili su na najnižoj razini” – izjavio je prije odlaska ovaj 83-godišnjak, užasno slomljen nakon svih ovih godina napuštenosti.
Za ovu situaciju dobro su znali i susjedi, kod kojih si je ovaj starac često davao oduška i nalazio utjehu. Jedan od njegovih susjeda komentirao je incident na sljedeći način: “Nikada nisu bili prisutni u posebnim prilikama, kao što su rođendani te božićni i uskrsni praznici, nikada ih nisam viđao blizu njihove majke.”
U pismu koje je ostavio kod kuće, starac je svoju gestu opravdao ovako: „Ne ostavljam nasljedstvo svojoj djeci, nikad se nisu udostojili da me posjete, da me pitaju kako sam, da dođu u bolnicu kad mi nije bilo dobro. Čak su mi odbili dopustiti da vidim unuke…”. Za djecu nema spasa, bogata ostavština njihovog oca izgubljena je zauvijek.
