Prije nekoliko desetljeća borili su se za preživljavanje svaki dan – sada se moraju motivirati za život. Dvojica Nijemaca smještena su u udomiteljsku obitelj sa poznatim berlinskim pedofilom, a ovo su njihova srceparajuća priznanja.
Prošle je godine izvješće njemačkog sveučilišta u Hildesheimu otkrilo da je Berlinski senat imao shemu prema kojoj su ranjiva djeca desetljećima smještana kod poznatih pedofila, prenosi RT.
Bio je to dio užasnog “eksperimenta” kontroverznog seksologa Helmuta Kentlera, koji je tvrdio da spolni kontakt s odraslima ne šteti djeci. Pedofili koji brinu o njima samo bi “emancipirali” njihovu “seksualnost”, kako je Kentler više puta iznio u bezbroj knjiga i na televiziji.
Stekao je slavu kao “progresivni vizionar” i postao miljenik ljevičarskih političara, uključujući gradonačelnika Zapadnog Berlina Willyja Brandta, bivšeg njemačkog kancelara.
Dvije žrtve Kentlerovog eksperimenta, identificirane kao Marko i Sven, kazale su za RT kako je izgledalo kao da su stavljene na prodaju.
Njihov budući hranitelj, Fritz H., kako je postao poznat u njemačkim medijima, bio je ljubazan i “pokušao ih je pridobiti” kada su se tek upoznali.
– Nisu nas pitali, samo smo morali ići – rekao je Marko. Za njega je noćna mora koja je trajala godinama započela u bolnici, gdje je prvi put upoznao Fritza, kada ga je Kentler opisao kao “stručnjaka” za brigu o djeci.
Dječaci nisu znali da je čovjek zapravo osuđeni pedofil koji je živio sam u zapadnom Berlinu. Njegova kriminalna prošlost nije spriječila gradske vlasti za socijalnu skrb da u nekoliko navrata, između 1970. i 2003., s njim smjeste ugroženu djecu.
Fritzove žrtve, od kojih su neke imale šest i sedam godina, pretrpjele su neizrecive strahote dok su mu bile u milosti. Nekoliko ih je seksualno zlostavljano i silovano, a jedan dječak s invaliditetom umro je dok je bio s njim.
Marko i Sven rekli su da je život s pedofilom “svakodnevna bitka za opstanak”.
Totalni psihopati zlonamjerno bi iskoristili svoje najveće strahove kako bi ih prisilili da učine “stvari koje inače ne bi učinili”.
– Bilo je “ako to ne učinite, bit ćete vraćeni u sirotište” ili “ako ne učinite ono što tražim, možete ponovo jesti smeće iz kante” – kazale su žrtve.
Žrtvama je rečeno da u zlostavljanju nema ničeg kriminalnog jer je “on njihov otac, a oni su mladi”. Vikanje i premlaćivanje bili su dio njihove svakodnevice.
– Uvijek je govorio da nas ne tuče nego vraga u nama – rekao je Marko dodajući kako ih je fizičko nasilje još više vezalo uz zlostavljača.
Oboje su se složili da “što je tretman bio gori, to su više osjećali da im je ta osoba važna”.
Marko i Sven proveli su godine u potpunoj izolaciji. Fric im nije pružio odgovarajuće obrazovanje jer bi izgubio status njegovatelja. Također ih je spriječio u stjecanju osnovnih društvenih vještina, poput plaćanja računa ili iznajmljivanja stana. No, postoji nešto strašnije što je “duboko zakopano u našoj podsvijesti”, kažu oni.
– Svakodnevno se borite sami sa sobom i morate se motivirati da želite živjeti. Kad navečer legnete u krevet i ta sjećanja vas preplave, ponekad ne želite živjeti – rekli su.
Dodali su da su im životi uništeni, da ne mogu raditi i postali su svjesni da su samo hrpa bijede.
“Bio sam i jesam proizvod zlostavljača djece”, rekao je Sven.
