Rijetko napada ljude, no koliko je se druge zmije boje govori činjenica da su neke od njih razvile sposobnost da gledaju i sikću slično njoj.
Tijelo joj je prošarano smeđim, crnim, sivim i ružičastim šarama. Dok vijuga kroz opalo lišće ostaje potpuno nevidljiv, no to mu nije jedina prednost. Osim što može težiti do 20 kg i doseći 1,8 m, ima iznenađujuće brze reflekse i 5 cm duge očnjake koji sadrže otrov hemotoksin. Drugim riječima, njegov napad je u većini slučajeva smrtonosan za bića iz tropskih šuma ekvatorijalne Afrike.
Dugo se u znanstvenim krugovima raspravljalo zašto je gabonski ljutić lat. Bitis gabonica, razvila je tako dugačke zube kroz koje ubrizgava svoj otrov u tijelo žrtve. Danas nema konkretnog konsenzusa o ovom pitanju, ali treba spomenuti da njezini očnjaci ubrizgaju do 2400 mg suhog i 9,7 ml mokrog otrova. Procjenjuje se da je 100 mg njegovog suhog otrova dovoljno da ubije čovjeka.
Možda ova informacija zvuči zastrašujuće, ali istina je da iako teoretski može ubiti više od 20 ljudi – rijetko napada ljude. Štoviše, smatraju se neagresivnom vrstom. Budući da većinu dana spava i ima usporen metabolizam, zahvaljujući kojem bez hrane može preživjeti i do 18 mjeseci, obično sikće ako je čovjek u njezinoj blizini i upozorava.
Međutim, kada su u pitanju majmuni i druge životinje središnje, istočne i zapadne Afrike, situacija je potpuno drugačija. Primijećeno je da su majmuni u stanju pripravnosti ako im se u blizini nađe neki od ovih ljutića, a bilo je slučajeva da je neke od njih ubila – iako ih nije mogla progutati. Postoji i primjer divovske žabe iz Konga koja oponaša svoj zvuk i izgled kako bi izbjegla da se nađe na njezinom jelovniku.
