Politolog Tobias Spöri s bečkog Instituta za politologiju objavio je u austrijskom dnevniku Der Standard analizu razloga zbog kojih je procijepljenost niža u istočnim članicama Europske unije.
Spöri smatra da postoji više razloga za to što su najnoviji val pandemije najlošije podnijele istočne članice EU, od kojih je nedostatak povjerenja u institucije najvažniji. To se naročito vidi u trenutnom, četvrtom valu pandemije.
“Iako sve vlade nastoje situaciju staviti pod kontrolu, rezultati pokazuju velike razlike među državama članicama – posebice u omjeru istočnih i zapadnih članica. Stope imunizacije su niže, a pandemija smrtonosnija. Virus je učinio vidljivijima različite političke i društvene krize koje će i dalje zaokupljati istočne članice EU i dugo nakon pandemije”, piše austrijski politolog.
On podsjeća da je u mnogim dijelovima svijeta dostupno malo ili nimalo cjepiva, dok u Europskoj uniji traju napori za korištenje cjepiva koje je svima na raspolaganju kako bi se članice pripremile za akutni val omikrona.
“Ovdje, međutim, osobito istočne zemlje članice EU imaju znatno niže stope procijepljenosti od prosjeka EU. To posebno vrijedi za donji dio raspona u EU: Slovačku (47.0 posto), Rumunjsku (39.6 posto) i Bugarsku (26.7 posto)”, piše Spöri, pozivajući se na podatke Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) od 17. prosinca.
Dodajmo još kako je Hrvatska četvrta unutar EU po najmanjoj procijepljenosti, odmah uz Slovačku, koju je naveo bečki politolog, prenosi portal index.hr
“Slične su razlike i u stopi smrtnosti. Uz iznimku Estonije, značajno više ljudi umire od ili s covidom-19 na milijun stanovnika u istočnim državama članicama EU nego u ostatku EU. Situacija je posebno dramatična u Bugarskoj, koja ne samo da ima najnižu stopu procijepljenosti u EU već i dvostruko više ljudi umire od korone od prosjeka EU”, ističe.
Spöri smatra da “pandemija ne predstavlja izazov samo za zdravstvene sustave već i za demokraciju, a posebno za povjerenje u vlade”. Ističe da je prema podacima Svjetske banke nepovjerenje u nacionalnu vladu posebno visoko u mnogim istočnim članicama.
“Ovdje treba spomenuti Bugarsku, Hrvatsku i Slovačku, gdje samo svaki peti čovjek vjeruje vladi”, piše ovaj politolog.
“Razlozi za nisku razinu povjerenja su različiti, ali se, između ostalog, mogu tražiti i u višoj razini korupcije, koja također uvijek iznova pogađa zdravstveni sustav”, smatra.
Spöri naglašava da niska razina povjerenja u politiku također utječe na upravljanje krizama nacionalnih vlada.
“Zbog niske razine povjerenja mnoge vlade na istoku EU zaziru od strožih mjera kako ne bi smanjile ionako nisko povjerenje stanovništva”, navodi ovaj politolog.
Ali nisko povjerenje u vlasti nije jedini razlog za trenutno stanje u istočnim članicama Unije.
“Na primjer, sa svojom visokom stopom procijepljenosti i niskim povjerenjem u vladu, Španjolska pokazuje da je niska razina povjerenja u nacionalne vlade samo jedan od nekoliko dijelova slagalice koji objašnjavaju nižu stopu procijepljenosti u istočnim članicama EU”, piše Spöri.
On podsjeća i da mediji u mnogim istočnim državama članicama EU ne uživaju posebno visok stupanj povjerenja stanovništva, kako pokazuju podaci Eurobarometra.
“Mitovi o korona-zavjeri i dezinformacije o cijepljenju šire se na mnogim mjestima, što predstavlja izazov za demokracije diljem svijeta. Problematična distribucija ovakvih lažnih izvještaja i neistina u mnogim zemljama srednje i istočne Europe nije samo posljedica niske razine povjerenja u medije već i ograničenja slobode tiska i uvjeta za novinare”, smatra bečki politolog.
“Kao što pokazuje trenutno izvješće Reportera bez granica o stanju slobode medija u svijetu, imamo sve više napada na slobodu medija u mnogim istočnim članicama EU. Zemlje poput Poljske (46. mjesto), Hrvatske (56. mjesto), Mađarske (92. mjesto) ili Bugarske (112. mjesto) u najboljem su slučaju u sredini na listi od 180 zemalja. U Mađarskoj su novinari u ožujku 2021. objavili otvoreno pismo u kojem se navodi da zdravstveni radnici u bolnicama ne smiju slobodno govoriti u medijima, a predstavnici medija ne smiju izvještavati iz bolnica”, piše.
Dramatičnija situacija s pandemijom u istočnoj EU nije samo posljedica krize demokracije već i učinaka neoliberalne transformacije od 1989., smatra ovaj politolog.
“U skladu s ideologijom neoliberalne ‘mršave države’, 1990-ih se na putu prema demokraciji i tržišnom gospodarstvu reformiralo, privatiziralo i na mnogim mjestima svelo na minimum obrazovnu, socijalnu i radnu politiku te zdravstveni sustav. Čak i ako su izdaci za zdravstvenu zaštitu nedavno ponovno porasli u istočnim državama članicama, mnogi problemi nisu time automatski otklonjeni”, navodi Spöri.
On za primjer navodi nedavni izvještaj Human Rights Watcha, koji je otkrio da zdravstveni sustav u Mađarskoj pati od “nedovoljnog financiranja i nedovoljno osoblja” te da, kao rezultat, pacijenti ne primaju adekvatan tretman.
“Simbol za ovo nedovoljno financiranje je fotografija koja je snimljena u travnju 2020. u klinici u Budimpešti. Na njoj se vidi ne samo da je premijer Orban opremljen kvalitetnijom maskom od medicinskog osoblja nego i da je sama bolnica u derutnom stanju”, piše bečki politolog.
“Osim toga, postojeće razlike u plaćama između Istoka i Zapada te slobodno kretanje radnika u Europskoj uniji doveli su do snažnog iseljavanja iz istočnih članica EU od 1990-ih, posebno u zapadnu Europu i Sjevernu Ameriku. To se odnosi i na zdravstveni sektor u kojem nedostaje mnogo liječnika i medicinskih sestara.”
Znatno niža razina blagostanja, osobito u mnogim ruralnim regijama na istoku EU, također utječe na medicinsku skrb, pokazuju podaci Eurostata.
“Gustoća liječnika na 100.000 stanovnika izrazito je niska u ruralnim regijama diljem EU, ali posebno u istočnim članicama”, podsjeća Spöri.
Ovaj austrijski politolog smatra da covid-19 tako samo čini vidljivijim probleme u EU koji su postojali prije pandemije.
“U istočnim članicama spajaju se različiti čimbenici, poput krize demokracije ili neoliberalne erozije države blagostanja, koji značajno pridonose nižoj stopi procijepljenosti i većoj stopi smrtnosti”, piše.
“Krize i socijalne razlike predstavljat će velike izazove za istočne članice EU čak i kada pandemija u nekom trenutku bude manje akutna. To također zahtijeva više zajedničkih napora svih država i institucija EU na smanjenju razlika unutar EU”, zaključuje svoju analizu Tobias Spöri.
