Open Society Foundations (OSF), ranije poznata kao Zaklada Otvoreno društvo, američka je mreža za dodjelu bespovratnih sredstava koju je osnovao George Soros. OSF financira skupine civilnog društva diljem svijeta, s ciljem unaprjeđenja pravde, obrazovanja, javnog zdravstva i neovisnih medija. Inspiracija za ime dolazi iz knjige Karla Poppera “Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji“. Organizacija djeluje u 37 zemalja i uključuje zaklade poput Inicijative otvorenog društva za zapadnu i južnu Afriku. Sjedište se nalazi u New Yorku, a europski ured je 2018. premješten iz Budimpešte u Berlin zbog zakona mađarske vlade.
Financijski utjecaj i ključni programi: George Soros i dalje investira diljem svijeta
OSF je jedan od najvećih privatnih filantropskih fondova u svijetu. Godine 2013., proračun zaklade iznosio je 873 milijuna dolara, a do 2020. narastao je na 1,2 milijarde dolara. Od svog osnutka 1993., OSF je potrošio više od 16 milijardi dolara, uglavnom u grantovima za nevladine organizacije. Među ključnim programima je Program gostujućih stipendista Sorosove zaklade Kongresne knjižnice, pokrenut 1990. godine, koji podržava istraživače i znanstvenike u područjima važnim za misiju organizacije.
Kako je nastala Zaklada Otvoreno društvo
Open Society Foundations (OSF) u Mađarskoj osnovan je početkom 1980-ih kao dio šireg filantropskog rada Georgea Sorosa. Soros, mađarskog podrijetla, odlučio je podržati tranziciju Mađarske iz komunizma prema demokraciji. OSF je prvotno djelovao kroz Institut Otvorenog društva, koji je osnovan 1984. godine u Budimpešti. Glavni ciljevi bili su promicanje obrazovanja, pružanje potpore civilnom društvu, te unapređenje medijskih sloboda i pravde.
Viktor Orban je bio Sorosev stipendist
Organizacija je pružala financijsku pomoć i resurse različitim inicijativama, uključujući stipendije za studente, podršku nezavisnim medijima, te programe za unapređenje pravnog sustava. OSF je bio ključan u podršci demokratskim procesima i razvoju civilnog društva u Mađarskoj tijekom prijelaznog razdoblja nakon pada komunizma. U početku je bio jedan od rijetkih izvora financiranja za mnoge projekte koji su promicali otvoreno društvo i demokratske vrijednosti. Ironično, među stipendistima zaklade krajem 1980-ih bio je i Viktor Orbán, koji je kasnije postao premijer Mađarske. Sorosevi prijatelji iz mađarske liberalne inteligencije preporučili su Orbána kao jednog od svojih. Kad ga je Soros upoznao, bio je očaran karizmom mladog političara. Dao je donaciju Fideszu i Orbánu stipendiju za studij civilnog društva na Oxfordu. Neko je vrijeme Orbán uzvraćao velikodušnošću.
Riječanin je bio ključan čovjek Soroseve zaklade u samim počecima
Prošlo je više od dvadeset godina od smrti novinara i političara Miklósa Vásárhelyija, osobe koja je odigrala značajnu ulogu u promjeni mađarskog režima. George Soros je 1984. godine delegirao Vásárhelyja kao ključnog čovjeka svoje zaklade, koja je kasnije prerasla u Zakladu Otvoreno društvo. Miklós Vásárhelyi rođen je 1917. godine u Rijeci, koja je tada bila dio Austro-Ugarskog Carstva. Njegov otac radio je kao službenik u lokalnoj podružnici Komercijalne banke, dok je njegova majka već dugo živjela u Rijeci, te je bila praktički Riječanka. Ta obiteljska pozadina osigurala je Miklósu stabilno okruženje u njegovim ranim godinama.
Prijelaz iz Rijeke u Debrecen
Promjena okruženja dogodila se kada je Miklós imao jedanaest godina. Njegova obitelj odlučila je preseliti se iz Rijeke u Debrecen. Ova promjena bila je značajna i za Miklósa i za njegovu obitelj. U Debrecenu je bio upisan u pijarističku školu, koja je bila poznata kao “najuglednija srednja škola za dječake“. Međutim, suočio se s izazovima jer je morao ponavljati godinu zbog poteškoća s mađarskom gramatikom.
U Rijeci je naučio jezike, hrvatski mu pomogao nakon sovjetske invazije Mađarske
Rijeka je bila multikulturalni grad s raznovrsnim etničkim i jezičkim zajednicama. Vásárhelyi je odrastao govoreći tri jezika: mađarski, hrvatski i njemački. Unatoč tome, roditelji su ga sa šest godina poslali u talijansku školu. U intervjuu snimljenom oko 1985. godine, Miklós je priznao da je “talijanski smatrao svojim materinjim jezikom“. Hrvatski jezik mu je bio itekako koristan 1956. godine nakon intervencije sovjetske vojske 4. studenoga s ciljem okončanja mađarskog kratkog eksperimenta s revolucionarnom demokracijom. Vasarhelyi je bio među višim komunističkim dužnosnicima koji su, zajedno sa svojim obiteljima, prihvatili ponudu za azil u jugoslavenskom veleposlanstvu. Nakon tri tjedna u veleposlanstvu, Vasarhelyi i ostali otišli su nakon što im vlada Janosa Kadara zajamčila sigurnost. Slučajnost sudbine, Kadar je bio također rođeni Riječanin poput Vasarhelyija, ali na suprotnoj strani. Sovjetske trupe su odmah otele Vasarhelyija i ostale “revolucionare” i avionom prebacile u Rumunjsku, gdje su njhove obitelji internirane.
(Fortepan/Kotnyek Antal)
Utjecaj Rijeke na Vásárhelyijev kasniji život
Vásárhelyijevo iskustvo odrastanja u Rijeci, gradu s bogatim kulturnim naslijeđem i jezičnom raznolikošću, oblikovalo je njegovu kasniju sposobnost prilagođavanja i razumijevanja različitih društvenih i političkih konteksta. Ova multikulturalna pozadina omogućila mu je da razvije širinu pogleda i sposobnost medijacije, koja će kasnije biti ključna u njegovom radu sa Sorosevom zakladom i drugim političkim aktivnostima. Ovo raznovrsno jezično okruženje uvelike je oblikovalo njegovu sposobnost komuniciranja i razumijevanja različitih kultura, što će mu kasnije u životu biti od velike koristi.
“Rođen sam u Rijeci 1917., posljednje godine Austrougarske. Prvu sam riječ izgovorio na mađarskom; moja prva rečenica je bila talijanskom; moja prva pjesma na hrvatskom. U Rijeci sam s roditeljima govorio mađarski; njemački s dadiljom; hrvatski s kućnom pomoćnicom; talijanski s učiteljicom, a kada bi igrali s mularijom iz kvarta, koristio sam fijumanski” – rekao je Miklós Vásárhely 1998. godine u razgovoru s novinarom Robertom Paliscom.
Akademska i rana profesionalna karijera
Vásárhelyi je 1936. započeo studij političkih znanosti u Rimu kako bi pobjegao od rastućeg antisemitizma u Mađarskoj. Dvije godine kasnije vratio se u Mađarsku i vodio dvostruki život kao automehaničar i student prava u Debrecenu. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je uključen u radnički pokret i socijaldemokratske aktivnosti, što ga je kasnije odvelo u ilegalnost. Nakon rata, Vásárhelyi je postao novinar i glavni kolumnist za vanjsku politiku u novinama Szabadság i Szabad Nép. Njegova stručnost u vanjskoj politici i poznavanje stranih jezika učinili su ga korisnim za Partiju, a radio je kao povjerenik za informiranje i tajnik za tisak revolucionarne vlade Imrea Nagya tijekom Mađarske revolucije 1956. Nakon revolucije, bio je osuđen na zatvor, ali je amnestiran 1960. godine.
Period poslije revolucije i suradnja sa Sorosevom zakladom
“… Ne bi bilo neskromno reći da sam ja izgradio Sorosevu zakladu.”
Nakon puštanja iz zatvora, državne vlasti mu nisu dopuštale rad u medijima ili kulturnim institucijama više od desetljeća. Međutim, sredinom 1960-ih počeo je raditi za građevinsku zadrugu i povremeno preuzimao honorarne poslove. Njegova situacija se promijenila 1972. kada je ponovno dobio priliku raditi kao istraživač u Zavodu za znanost o književnosti i dramaturg u filmskom studiju. Godine 1983. Vásárhelyi je proveo godinu dana na Sveučilištu Columbia, istražujući događaje Mađarske revolucije 1956. Tijekom tog vremena, George Soros ga je angažirao za rad u svojoj zakladi.
“Ja sam izabran. . . u starim danima . . . jer sam imao vrlo široku mrežu kontakata kako zbog svoje prošlosti tako i zbog godina provedenih u zatvoru; nije bilo ograničeno na komunističke reformatore, oporbenjake, narodnjake ili bilo koju skupinu.”
Riječanin Vásárhely je bio presudan za uspjeh Soroseve zaklade
Vásárhelyi je postao osobni predstavnik Georgea Sorosa u Odboru Mađarske akademije znanosti – Zaklade Soros i igrao ključnu ulogu u razvoju i provedbi različitih programa zaklade u Mađarskoj. Njegova sposobnost medijacije i opsežni kontakti bili su od presudne važnosti za uspjeh zaklade.
“U interesu mi je da Zaklada Georgea Sorosa radi što glađe i učinkovitije. Spreman sam na opsežne kompromise, a ljudi to vide. Mislim da sam najdiplomatičniji; bilo koju stranu koju ćete susresti, od sekretarijata Partije do bilo kojeg drugog odjela, bit će znatno teže izaći na kraj nego sa mnom.” – rekao je Vásárhely 1987. godine
(Blinken OSA)
Inicijative za povijesnu pravdu
Vasarhelyi je bio ključna figura u rušenju komunističke vlasti u Mađarskoj. Osim kroz Zakladu Soros, podržavao je demokratsku oporbu, bio je osnivač Mreže slobodnih inicijativa, koja je kasnije prerasla u Slobodnu demokratsku stranku. Godine 1988. Vásárhelyi je osnovao Mađarski odbor za povijesnu pravdu koji je uspješno proveo rehabilitaciju i ponovni pokop Imrea Nagya i drugih revolucionara 16. lipnja 1989. Bio je član parlamenta od 1990. do 1994. i odigrao je važnu ulogu u osnivanju Srednjeuropskog sveučilišta. Iako su ga pratili zdravstveni problemi i napadi desničarskih, nacionalističkih protivnika, a on će biti upamćen kao jedan od junaka borbe za demokraciju u Mađarskoj.
