Otužna je šetnja Strossmayerovom, Piramidom i Križanićevom. Ruševne fasade, portuni koji vape za restauracijom, opasni balkoni s kojih padaju dijelovi žbuke, većina poslovnih prostora je prazna. Nekada prekrasne austro-ugarske zgrade djeluju vrlo zapušteno. Prostori kao što je naš tzv. Pasaž su u svim europskim gradovima najatraktivniji. Kod nas pusto i jadno. Postoji li rješenje? Zašto uvijek slušamo iste isprike da nema novaca? Kako to da drugi hrvatski gradovi, kao što su to Osijek ili Varaždin, uspijevaju izgledati sasvim drugačije? Već godinama, desetljećima se u tom dijelu grada ništa ne događa. Kamo vodi ta silna nebriga?
