Zašto ukrajinska protuofenziva ide točno onako kako je planirano i definitivno ne napreduje sporo, nego bolje nego što su mnogi očekivali? No, vrag se krije u detaljima koje, prema svom skromnom mišljenju, ovdje namjeravam razotkriti, piše politički konzultant Radu Hossu:
1. Prije iznošenja svojih argumenata, želio bih ponoviti da sam politički konzultant, a nikako vojni analitičar. Ja sam laik u ratnom umijeću, jednostavan i skroman promatrač događaja u Ukrajini, ali sam dosta čitao o tehnikama, taktikama i vojnoj strategiji jer iz njih proizlazi politička strategija, što je praktički jedna od stvari koje sam bio uključen prije rata u Ukrajini.
Također, prije iznošenja svojih argumenata, želim površno proniknuti u ono što se događa na fronti u smislu napada i obrane, kako ih definiraju teoretičari modernog ratovanja:
1.1 Vrsta ruske obrane. Kombinacija statične obrane (kao što su utvrde poput Maginotove linije u Drugom svjetskom ratu) i dubinske obrane, što znači raspršenu obranu u više slojeva (obrambene linije), kao što je Surovikinova linija.
1.2 Vrsta ukrajinskog napada. Kombinacija metodičnog napada i probojnog napada (ili kako se materijalizirao u kolektivnom načinu razmišljanja, izraz Blitzkrieg).
2. Uzmite u obzir da Oružane snage Ukrajine (AFU) nemaju zračnu nadmoć ili zračnu nadmoć. Stoga se zapadna doktrina napada, koja se oslanja na prevlast u zraku, ne može implementirati u ukrajinskoj protuofenzivi.
2.1 U isto vrijeme, kada razmatrate ideju da se “protuofenziva kreće sporo”, molimo da je nenamjerno usporedite s protuofenzivom u Harkovu u rujnu 2022.
Kažem nenamjerno jer se to u području komunikacijskih znanosti naziva “uokvirivanje sjene”, što znači ono što ostaje kao rezidualno sjećanje i na što se referiramo svaki put kad uspoređujemo razvoj događaja, postupke neke osobe ili postupke iste osobe u situacijama koje se čine sličnim, ali u određenom vremenskom razmaku između dvije radnje.
3. Dakle, “kadriranje u sjeni” podsvjesno vam diktira da Oružane snage Ukrajine (AFU) ne napreduju brzo. Nitko ne bi znao što znači “brzo” da nije imao mjerilo s kojim bi to usporedio, a to mjerilo je za mnoge od onih koji prate rat od početka, upravo ono što sam gore spomenuo: protuofenziva u Harkovu . Međutim, ono o čemu nas vlastiti mozak vara jest da ne uzima u obzir nekoliko varijabli koje su se od tada promijenile:
3.1 Ruska vojska nije imala nikakvu utvrđenu obrambenu liniju. U ovom trenutku Surovikinova linija ima do 6 uzastopnih dubinskih linija obrane, od kojih su neke utvrđene. Dakle, razlika između ruske obrane tada i sada je kao razlika između udarca u zid pri brzini od 80 km/h u Ladi iz 1966. ili SUV-u Premium iz 2023.
3.2 Imajući ovo vrijeme na raspolaganju, Rusi su, izgradnjom Surovikinove linije, stavili Ukrajince u poteškoće, što znači da moraju prilagoditi svoj napad od onoga što smo vidjeli gotovo svakodnevno u rujnu 2022. kao probojni napad (Blitzkrieg) na pozicijski napad u kombinaciji s ograničenim probojima. Zašto to rade? Da ograniče svoje gubitke i da ne izgube zamah.
3.3 U rujnu 2022., obmanjujući Ruse da će napad biti u Hersonu, Rusi su bili prisiljeni dislocirati veliki dio svojih trupa kako bi obranili jedini grad koji je imao i simboličku i stratešku vrijednost: Herson. Ukrajinci su to tada učinili kako bi raspršili svoju obranu u Harkovu i uspjeli su.
Danas Rusi jasno znaju da će napad biti na južnoj fronti, štoviše, detonirali su branu Kahkovka u terorističkom stilu kako bi usporili Ukrajince da ih napadnu s dva boka.
3.4 U rujnu 2022. HIMARS je još uvijek bio novost za Ruse i još nisu imali odgovor na njega. Razaranje koje je HIMARS prouzročio logističkim centrima na Harkovskoj fronti, kao što su Velyki Burluk, Kupyansk i Izium, bilo je odlučujuće za potpuni kolaps fronte.
Danas imamo potpuno drugačiju situaciju. Istina je da sada postoji Shadow Storm, koji čini čuda, ali Rusi su se prilagodili. Manje je koncentracija velikih trupa, skladišta su manja i raspršena (kako bi upotreba Shadow Storms bila ekonomski neučinkovita), a logistički centri su također manji i raspršeni na više lokacija.
Dakle, ono što vidimo danas NIJE ni na koji način usporedivo s protuofenzivom u Kharkivu, na koju se većina (uključujući zapadne generale) poziva kada kaže da se “protuofenziva kreće sporo”.
Why is the Ukrainian counteroffensive going exactly as planned and definitely not moving slowly, but rather moving better than many expected? However, the devil is in the details, which I intend to expose here, according to my humble opinion:
1. Before presenting my arguments, I… pic.twitter.com/IWH56XNhSV
— Radu Hossu 🇹🇩🇺🇦 (@RaduHossu) July 1, 2023
Ako to počnemo uzimati u obzir, onda da vidimo što gledamo. Karta koju sam ovdje nacrtao napravljena je 5. svibnja, prije skoro 2 mjeseca.
“1” na karti predstavlja ono što ja nazivam “otok Južni Herson”, omeđen na jugu ulazom u Krim, na istoku granicom Zaporoške oblasti, a na sjeveru i zapadu rijekom Dnjepar. Planove za ovaj dio zakomplicirao je teroristički napad Rusije na branu Nova Hakovka.
“2” na karti predstavlja ono što smatram glavnim područjem koje Ukrajinci žele osvojiti: zonu između Henicheska i Berdianska.
“3” na karti predstavlja liniju napada koja bi vodila prema Berdiansku, a zatim (ili možda čak i prije) prema oslobađanju Mariupolja.
Dodao sam ružičastu strelicu jer sam prije 2 mjeseca rekao da obratite pozornost u smjeru Bakhmut-Siversk-Kreminna.
—–
4. Uzimajući sve ovo u obzir, što Ukrajina sada radi i zašto vjerujem da se ova protuofenziva kreće apsolutno vrijednim tempom, čak i iznad očekivanja na određenim područjima fronte?
– Ukrajinske oružane snage (AFU) koriste hibridni model elastičnog napada: između proboja i pozicijskih napada (upotrebom topništva za dubinski udar i smanjenje ruskih snaga). U početnoj fazi napadaju točku, praktički koristeći napade u stilu prepada (brze, s velikom gustoćom snaga i unaprijed određenim vremenskim i prostornim ograničenjem) kako bi natjerali Ruse da se suprotstave topničkom vatrom – čime su otkrili svoje položaje i potaknuli ih da pošalju pješaštva i mehaniziranog pješaštva kako bi se suprotstavili Ukrajincima – u onome što bi se normalno zvalo “ofenzivna obrana”.
Kada Rusi pribjegnu tim akcijama, napuštajući svoje položaje, Ukrajinci se povlače i koriste svoje topništvo, BFV i tenkove. Prvi se koristi za uništavanje ruskih topničkih baterija, gdje još uvijek održavaju brojčanu nadmoć, a drugi se koristi za eliminiranje snaga raspoređenih za obranu rovova.
Ova strategija postupno prorjeđuje obranu na Liniji Surovikin, zbog čega svakodnevno vidimo sve veće prodore ruske obrane, dosežući sve veće dubine.
– Bitka za Bakhmut. Zašto je to važno? Jer, na temelju svih informacija koje imam iz svojih izvora u Ukrajini, potvrđenih od strane ukrajinskih i zapadnih službenih izvora, Rusi još uvijek gomilaju između 50.000 i 70.000 ljudi u tom smjeru. Zašto? Jer Bakhmut je jedina Putinova pobjeda i on si ne može dopustiti gubitak lokaliteta koji trenutno nema nikakvu stratešku vrijednost (kao što je nije imao ni prije). Štoviše, danas je Bakhmut samo uništeni grad, bez ikakve vrijednosti za Rusku Federaciju, državu sponzora terorizma.
Ovi deseci tisuća vojnika su tako fiksirani od strane Ukrajinaca, koji su u međuvremenu preuzeli inicijativu, ušli u Bakhmut (kao što sam napisao prije nekoliko dana, sada su potvrdili i ruski izvori), i osvojili položaj i sjeverno i južno od njega , prisiljavajući Ruse da tamo ostanu fiksirani.
Unatoč manjem broju topničkih baterija, manjim zalihama streljiva i prirodnom nedostatku ofenzive, unatoč činjenici da su ukrajinske zračne snage gotovo nepostojeće u usporedbi s ruskim, ukrajinske oružane snage (AFU) danas su napredovale na sve četiri osovine na jugu (Kherson, Vasilivka, Orehiv-Tokmak, Velika Novosilka-Berdiansk), ali posebno u području Bakhmuta, gdje su prešli kanal Siversky Donets, blizu su okruživanja Klischiivke, već napadaju Kumydivku i Andriivku na jugu, a imaju teritorijalne dobitke na sjeveru.
Još jednom pročitajte zadnji dio: unatoč svim gore navedenim nedostacima, Oružane snage napreduju brzinom koju iskreno, kao netko tko pomno prati tijek rata, nisam očekivao!
—–
5. Zašto je onda Zelensky rekao da će pokazati (govoreći u budućem vremenu) da će se ova protuofenziva pokazati dobrom do summita NATO-a u Vilniusu 11. srpnja, i zašto je general Mark Milley rekao, “protuofenziva ide dobro , ali sporijim tempom od očekivanog”?
– Zelenski je dao konciznu političku izjavu jer nema mogućntst napisati tisuće riječi kao što ja sada radim ovdje. I…
– Uz dužno poštovanje generalu Marku Milleyu, on je bio taj koji je izjavio da će “u slučaju invazije Kijev pasti u roku od 72 sata” (izjavio je to 5. veljače). Dakle, dopustite mi da se ovaj put ne složim s njim.
Zaključak: Nismo u Hollywoodu; govorimo o pravom ratu, s ljudima koji umiru svaki dan, s napredovanjem AFU-a, i možda najvažnije, bez angažiranja AFU-a s onim što ja zovem “Devet” brigada – onima posebno pripremljenim za ovu protuofenzivu!
