Uvođenje kazni za ometanje autonomnih vozila, odnosno robotaksija, izazvalo je burne rasprave. Ovaj prijedlog, koji predviđa kazne od tisuću do pet tisuća eura za one koji ometaju potpuno automatizirana vozila, pokazuje niz nedostataka i nelogičnosti. Postoji nekoliko ključnih razloga zašto je ovaj prijedlog nestručan i potencijalno štetan.
1. Jednaki zakoni za sva vozila, a ne poseban tretman robotaksija
Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, svi sudionici u prometu trebali bi imati jednake obveze i prava, bez obzira na to upravlja li vozilom čovjek ili autonomni sustav. Uvođenjem posebnih kazni za ometanje robotaksija, stvaraju se povlaštena pravila za ta vozila. Time se narušava osnovno načelo jednakosti u prometu, što bi moglo izazvati više problema nego koristi.
Posebno tretiranje autonomnih vozila moglo bi dovesti do nepotrebnih komplikacija u svakodnevnom prometu. Vozači bi bili prisiljeni pridržavati se različitih pravila ovisno o tipu vozila koje susreću na cesti.
2. Nelogičnost i nepravda prema vozačima klasičnih vozila
Neravnopravan tretman između vozača klasičnih i autonomnih vozila otvara vrata nepoštenim i nelogičnim situacijama. Stvaranje posebne obveze ponašanja prema robotaksijima nije stručno utemeljeno. Vozači bi mogli biti suočeni s kaznama samo zato što su prisilili autonomno vozilo da poduzme manevar koji inače ne bi bilo potrebno izvesti, što bi u praksi moglo biti teško ocijeniti.
Jednako tako, nestručno je pretpostaviti da će svi incidenti u kojima sudjeluju autonomna vozila biti namjerno izazvani, bilo iz ekshibicionizma ili loše namjere prema novoj tehnologiji. Nelogično je uvoditi kazne samo za ometanje robotaksija, dok se slične situacije u prometu među klasičnim vozilima ne tretiraju na isti način.
3. Teško procesuiranje i rizik od novih problema u prometu nakon uvođenja robotaksija
Jedan od najvećih problema s ovim prijedlogom je njegova složenost u provedbi i procesuiranju. Ometanje autonomnih vozila, prema predloženom zakonu, podrazumijeva situacije u kojima vozilo mora poduzeti manevar za minimizaciju rizika. Međutim, takve situacije bi bile izuzetno teško točno ocijeniti.
Sudski procesi temeljeni na ovim odredbama bili bi izazovni i komplicirani. To bi moglo dovesti do zloupotreba i nepravdi u pravosudnom sustavu. Osim toga, mnogi vozači bi se iz straha od visokih kazni preventivno mogli odlučiti na promjenu svojih vozačkih navika. Došlo bi do novih problema u prometu, poput nepotrebnih zastoja ili nesigurnih manevara.
Dodatna regulacija ponašanja u prometu umjesto diskriminacije
Umjesto uvođenja povlaštenih skupina vozila, zakonodavci bi trebali fokus staviti na preciziranje i pooštravanje kazni za devijantno ponašanje u prometu prema svim sudionicima. To bi trebalo uključivati ne samo vozače klasičnih i autonomnih vozila, već i zaštitu ranjivih skupina poput pješaka, biciklista i motociklista. Na taj način bi se osigurala pravednost i ravnopravnost za sve sudionike u prometu, bez diskriminacije na temelju vrste vozila ili subjekta upravljanja. (Željko Marušić)
