Kada su nezadovoljni Ukrajinci, zbog sveopće raširene korupcije ukrajinskih političara izabrali Viktora Janukoviča vjerojatno nisu niti shvaćali da je ovo zadnji mirni pokušaj Putina da preuzme kontrolu nad Ukrajinom. Brojni njegovi pro-ukrajinski oponenti su ga optuživali da je na političku funkciju postavljen od strane ukrajinskih oligarha koji su u tijesnim poslovnim odnosima s ruskim oligarsima i da iza toga stoji Putinova politika mirne okupacije Ukrajine. U toku predsjedničkih izbora zastupao je ideju o vojnoj neutralnosti zemlje koja bi u neodređenom kraćem razdoblju trebala usvojiti visoke standarde EU i potom službeno zatražiti članstvo. Nakon stupanja na predsjedničku funkciju 2010. posjetio je Bruxelles, a zatim i Moskvu. U Moskvi je, uz velika protivljenja velikog dijela Ukrajinaca, postignut konkretan dogovor čime je ruskoj Crnomorskoj floti omogućen ostanak u vojnoj bazi na Krimu sve do 2042. Godine.
Prvih 100 dana njegove vladavine bio je koliko toliko neutralan da bi nakon toga došle optužbe ukrajinskih nevladinih institucija, građana te EU da vrši pritisak na ukrajinske medije zajedno s njegovom Vladom. Sugeriraju da se na intelektualce, poslovne ljude i opozicione političke dužnosnike u zemlji sve češće vrši pritisak od strane Ukrajinske sigurnosne službe (SBU – Služba Sigurnosti Ukrajine) koja se nalazi pod njegovom kontrolom. U listopadu 2010.mjenja Ustav i vraća dodatne ovlasti Predsjedniku Ukrajine čime Ukrajina iz parlamentarno-predsjedničkog sustava ponovno postaje država s jačim predsjedničkim ovlastima. U svibnju 2012., ukrajinska vlada i predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič, našli su se pred manjom međunarodnom izolacijom zbog uhićenja bivše premijerke Julija Timošenko.
Nezadovoljstvo ukrajinskog naroda korupcijom ukrajinskih političara brzo je poništeno pokušajem putinizacije ukrajinske države. Ruska čizma nikad ništa dobroga nije donijela ukrajinskom narodu osim gladi i smrti. Dana 22. veljače 2014. Janukovič je pred prosvjednicima Euromajdana pobjegao iz Ukrajine nakon čega je u ukrajinskom parlamentu svrgnut s vlasti. Njegova putinizacija države do te je mjere oslabila ukrajinsku vojsku, SBU te ostale institucije da je Ukrajina, uz posredovanje Njemačke, morala potpisati nepovoljni Minski sporazum kada je Putin krenuo u nasilnu obranu ruskog svijeta. Isti scenarij koji je i Milošević i Veliko srpska politika primijenila u bivšoj Jugoslaviji. Uz pomoć SAD, GB te europskih zemalja koje su bile dio SSSR Ukrajina je ojačala svoje institucije i donekle modernizirala svoju vojsku I približila je zapadnoj vojnoj doktrini. Vojni časnički kadar je počišćen od proruskih izdajničkih elemenata i to se pokazalo presudnim na početku ove zadnje agresije.
Zelena agenda EU, Kine, te ostalih zemalja natjeralo je Putina da krene u nasilno zauzimanje ukrajinskog teritorija. Ruska komunističko-koruptivna oligarhija, i cijeli taj putinov sistem hrani se od prodaje nafte i plina. Znate li da u ruskim skladištima nisu pronađeni kompleti za opremanje 1.5 milijuna vojnika? Čak nisu uspjeli pronaći opremu i oružje za 300.000 rezervista. Ta takozvana oprema najvjerojatnije krstari po Mediteranu i Karibima ili su s tim novcem kupljeni nogometni klubovi, nekretnine a puno je pospremljeno i u offshore firme. Politika ove kriminalno-zločinačke skupine uvijek se svodila na zastrašivanje susjeda nuklearnim oružjem i korištenjem energije kao političkog pritiska na susjede i širu međunarodnu zajednicu. Da bi preživjeli postfosilnu eru moraju naći nešto drugo iz čega bi mogli financirati svoj parazitski sistem i vršiti političke pritiske. Kontroliranjem Ukrajine mogu kontrolirati glad u svijetu. Rusija, a posebno Ukrajina, s najplodnijom zemljom i velikim vodenim resursima je največi proizvođač žitarica, suncokreta i drugih biljnih kultura. Kao što je JNA trebala Hrvatsku i Sloveniju da bi se mogla financirati tako i putinovoj oligarhiji trebaju novi izvori prihoda u postfosilnoj eri. Novac koji su do sada zaradili nisu koristili na sveopći razvoj ruskog društva pa očajnički traže nove izvore prihoda da bi preživjeli.
Pravi ‘ratovi’ između modernih država vode se razvojem tehnologija, znanosti, umjetnosti i kulture. Da bi bili pobjednik u tom ratu morate izgraditi moderno liberalno-demokratsko društvo gdje ćete svim ljudima skinuti lance s nogu, povesce preko očiju i maknuti im trake sa usta. Pustite ih da slobodno istražuju, slobodno vide i zapažaju i slobodno govore što misle. Slava Ukrajini.
