Nova studija otkriva da određeni mirisi, poput mirisa zrelog voća ili fermentirane hrane, mogu utjecati na ekspresiju gena u stanicama koje se nalaze daleko od našeg nosa. Ovi nalazi otvaraju mogućnost da se u budućnosti rak ili neurodegenerativne bolesti mogu liječiti putem mirisanja hlapljivih spojeva.
Geni su ključni za funkcioniranje stanica, budući da oni kodiraju proteine koji diktiraju različite funkcije u tijelu. Nedavna studija, vođena molekularnim biologom Anandasankar Rayom sa Sveučilišta Kalifornija, iznenađujuće otkriva da mirisi mogu izravno utjecati na ekspresiju gena čak i u tkivima koja nemaju receptore mirisa.
Znanstvenici su testirali učinke mirisa na vinske mušice i miševe tijekom pet dana. Korištena je para diacetila, spoj koji se nalazi u kvascu fermentirane hrane poput voća, u pivu ili čak u e-cigaretama. Otkrili su da diacetil djeluje kao inhibitor histonske deacetilaze (HDAC) u ljudskim stanicama, što rezultira značajnim promjenama u ekspresiji gena kod mušica i miševa, uključujući i stanice mozga i pluća.
HDAC su enzimi koji igraju važnu ulogu u omatanju DNK oko histona, omogućavajući genima da se lakše izraze. Inhibitori HDAC već se koriste u liječenju određenih vrsta raka, što sugerira da bi mirisi mogli postati nova terapijska strategija za borbu protiv različitih bolesti.
Daljnja istraživanja potvrdila su da mirisi mogu zaustaviti rast stanica ljudskog neuroblastoma te usporiti napredovanje Huntingtonove bolesti kod modela muhe. Ovo otkriće ukazuje na potencijal mirisa da mijenjaju epigenetska stanja u neuronima i drugim stanicama, što bi moglo imati dubok utjecaj na buduće terapijske pristupe.
Unatoč ohrabrujućim nalazima, znanstvenici upozoravaju na potrebu daljnjih istraživanja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi iza ovih promjena te moguće dugoročne posljedice redovite izloženosti određenim mirisima. Ipak, studija otvara fascinantan novi pravac istraživanja u razumijevanju kako okolišni čimbenici mogu utjecati na naše zdravlje na molekularnoj razini.
